Papa na početku ponavlja osobnu priču o Recinelleu, kojeg je upoznao u audijenciji 2019. i kroz njegove tekstove za “L’Osservatore Romano”. U svojoj knjizi Autor opisuje svoj rad kao kapelana laika s osuđenicima na smrtnu kaznu na Floridi kao “vrlo težak, riskantan i naporan zadatak, jer dotiče zlo u svim njegovim dimenzijama”.

Stoga papa Franjo ponavlja da “smrtna kazna ni na koji način nije rješenje za nasilje koje može pogoditi nevine ljude. Kapitalna smaknuća – naglašava on – daleko su od toga da pruže pravdu, već raspiruju osjećaj osvete koji se pretvara u opasan otrov za tijelo naših civilnih društava”. Prema riječima pape Franje, sljedeći jubilej “treba angažirati sve vjernike da jednim glasom traže ukidanje smrtne kazne, što je praksa koja je, kako kaže Katekizam Katoličke Crkve, ‘nedopustiva jer napada nepovredivost i dostojanstvo osobe’ (br. 2267)”.

“Štoviše, zaključuje papa Franjo, Recinellin postupak, ne zaboravljajući važan doprinos njegove supruge Susan, što se vidi iz knjige, veliki je dar za Crkvu i društvo u Sjedinjenim Državama, gdje Dale živi i radi. Njegovo zalaganje kao kapelana laika, upravo na doista neljudskom mjestu gdje se izvršava smrtna kazna, živo je i strastveno svjedočanstvo škole beskrajnog Božjeg milosrđa, kako nas je naučio izvanredni Jubilej milosrđa; nikada ne smijemo misliti da postoji naš grijeh, naša pogreška ili naš postupak koji nas definitivno udaljava od Gospodina. Njegovo je srce već razapeto za nas. A Bog nam može samo oprostiti. Naravno, to beskrajno Božje milosrđe može i sablažnjavati, kao što je sablažnjavalo mnoge ljude u Isusovo vrijeme, kada je Sin Božji jeo s grešnicima i prostitutkama. Sam brat Dale mora se suočiti s kritikama, pritužbama i odbacivanjem zbog svoje duhovne predanosti zajedno s osuđenima na smrt. Ali nije li istina da je Isus primio u svoj zagrljaj razbojnika osuđenog na smrt? Pa, Dale Recinella je uistinu shvatio i svjedoči svojim životom, svaki put kad prođe vrata zatvora, posebice onoga što on naziva “kućom smrti”, da je Božja ljubav bez granica i bez mjere te da čak ni naši najpodliji grijesi ne unakazuju naš identitet u Božjim očima: ostajemo njegova djeca, on ih voli, čuva i smatra dragocjenima.”