Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas nas Evanđelje potiče da ponovno proživimo susret žena s uskrslim Isusom u uskrsno jutro. Tako nas podsjeća da su upravo one, žene učenice, bile te koje su ga prve vidjele i susrele.

Mogli bismo se zapitati: zašto one? Iz vrlo jednostavnog razloga: jer one prve idu na grob. Kao i svi učenici, i one su patile zbog toga što se činilo da su događaji s Isusom završili. No, za razliku od ostalih, one ne ostaju kod kuće paralizirane tugom i strahom: rano ujutro, u zoru, odlaze iskazati čast Isusovu tijelu noseći mirisne pomasti. Grob je bio zapečaćen i pitaju se tko bi mogao ukloniti tako težak kamen (vidi Mk 16,1-3). Ali njihova volja da učine tu gestu ljubavi prevladava nad svime. Nisu obeshrabrene, izlaze iz svojih strahova i svoje tjeskobe. Evo načina kako pronaći Uskrslog: izaći iz naših strahova, iz naših tjeskoba.

Prođimo ponovno scenu opisanu u Evanđelju: žene dolaze, vide prazan grob i „sa strahom i velikom radošću“ trče – kaže tekst – „navijestiti njegovim učenicima“ (Mt 28,8). Sada, upravo kad su krenule objaviti ovaj navještaj, u susret im dolazi Isus. Zapazimo ovo dobro: Isus ih susreće dok ga idu navijestiti. Ovo je lijepo: kada naviještamo Gospodina, Gospodin dolazi k nama. Ponekad mislimo da je način da ostanemo blizu Boga da ga držimo uza se, jer bi, ako se eksponiramo i počnemo o tome pričati, onda stizale osude, kritike. Možda ne znamo odgovoriti na neka pitanja ili provokacije, pa je o tome bolje ne govoriti. Ne, ovo nije dobro! No Gospodin dolazi dok ga se naviješta. Na putu naviještanja uvijek ćeš naći Gospodina. Naviještaj Gospodina i susrest ćeš ga. Traži Gospodina i susrest ćeš ga. Uvijek u pokretu, to nas uče žene: Isusa susreću svjedočeći za njega. Stavimo ovo u svoje srce: Isusa susrećemo svjedočeći za njega.

Uzmimo primjer. Dogodi nam se da ponekad primimo divne vijesti, kao što je rođenje djeteta. Stoga je jedna od prvih stvari koje učinimo to da ovu sretnu vijest podijelimo s prijateljima. „Znaš, dobio sam sina… divno je“. A pričajući je, ujedno je u sebi ponavljamo te ona nekako ponovno u nama zaživi. Ako se to događa za radosnu vijest, svaki dan ili na važne dane, događa se neizmjerno više za Isusa, koji nije samo lijepa vijest, pa ni najbolja vijest života, nego sam život, „uskrsnuće i život“ (Iv 11,25). Svaki put kad ga naviještamo, ne propagandom ili prozelitizmom: to ne: naviještati je jedno, a činiti propagandu ili prozelitizam nešto drugo. Kršćanin naviješta, a onaj tko ima druge ciljeve prozelitizira, a to ne ide – svaki put kad naviještamo, Gospodin nam dolazi ususret. On dolazi s poštovanjem i ljubavlju, kao najljepši dar za dijeljenje, kao tajna radosti za podijeliti. Isus još više prebiva u nama svaki put kada ga naviještamo.

Razmislimo još malo o ženama iz Evanđelja: tamo je bio zapečaćeni kamen, a one unatoč tome idu na grob. Postojao je cijeli grad koji je vidio Isusa na križu, a one su unatoč tome otišle u grad da navijeste da je živ. Draga braćo i sestre, kada susrećemo Isusa, nikakva nas prepreka ne može spriječiti da ga naviještamo. Ako, pak, njegovu radost zadržimo za sebe, možda je to zato što ga zapravo još nismo susreli.

Braćo, sestre, pred ovim iskustvom žena upitamo se: kada si zadnji put svjedočio Isusa? Kada sam zadnji put svjedočio Isusa? Što činim danas da ljudi koje susrećem dobiju radost njegova navještaja? Te još: može li netko reći: ova osoba je spokojna, sretna, dobra jer je susrela Isusa? Može li se to reći za svakoga od nas? Molimo Gospu da nam pomogne da budemo radosni navjestitelji Evanđelja.

Nakon molitve Kraljice Neba

Draga braćo i sestre!

Danas se obilježava 25. godišnjica takozvanog „Sporazuma Velikog petka ili Sporazuma iz Belfasta“, kojim je okončano desetljećima dugo nasilje koje je mučilo Sjevernu Irsku. U duhu poštovanja, molim Boga mira da ono što je postignuto u tom povijesnom prolazu može biti konsolidirano za dobrobit svih muškaraca i žena na otoku Irskoj.

Još jednom svima želim sretan Uskrs, Rimljanima i hodočasnicima iz raznih zemalja: „Krist je uskrsnuo; on je uistinu uskrsnuo.“ Srdačno vas pozdravljam, posebno mlade iz župa Vigevano, mlade iz Pise te one iz Appiano Gentilea.

Zahvaljujem svima koji su mi ovih dana uputili čestitke. Posebno zahvaljujem na molitvama. Po zagovoru Djevice Marije neka Bog nagradi svakoga svojim darovima!

I svima želim da ove dane Uskrsne osmine provedete u radosti vjere, u kojoj je produžetak slavlja Kristova uskrsnuća. Ustrajno zazivajmo dar mira za cijeli svijet, a posebno za dragu i napaćenu Ukrajinu.

Sretan Uskrsni ponedjeljak! Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja.