Nijedno ljudsko biće ne može biti nespojivo sa životom – te nedvojbene riječi pape Franje utjeha su svima koji su odlučili prihvatiti slabost djeteta, ili ga jednostavno pratiti u njegovu kratkom životu. Primivši u audijenciju sudionike skupa naslovljenoga „Yes to life! Brinuti o dragocjenom daru života u njegovoj krhkosti“, koji je organizirao Dikasterij za laike, obitelj i život, zajedno sa Zakladom „Srce u jednoj kapi“, papa Franjo je posebno istaknuo da svako dijete mijenja život obitelji u kojoj se rodi, te da se prenatalnim dijagnozama često otkriju bolesti koje se mogu liječiti i u majčinoj utrobi.

Kultura odbacivanja nameće ideju da su slaba djeca nespojiva sa životom, te da su „osuđena na smrt“. To ne može biti tako za majku koja živi osjećaj dubokoga otajstva čim sazna da je trudna – objasnio je Papa. Nijedno ljudsko biće ne može biti nespojivo sa životom, ni zbog svoje dobi, ni zbog zdravstvenoga stanja, ni zbog kvalitete svojega života. Svako dijete koje se najavljuje u krilu žene dar je koji mijenja život jednoga oca, jedne majke, djeda, bake, i braće. I tom djetetu treba da ga se prihvati, voli i brine o njemu. I to uvijek! – istaknuo je Papa.

Papa Franjo je govorio i o strahu i tjeskobi koji uznemiruju majke i očeve pred dijagnozom neke bolesti kod njihove djece, ali je podsjetio također da ima raznih puteva za te male pacijente, kao i za sprječavanje dragovoljnoga prekida trudnoće i odustajanja od liječenja nakon rođenja brojne djece s teškim bolestima. Postoje izvanredna farmakološka i kirurška rješenja, fetalne terapije i perinatalni hospiciji koji postižu neočekivane rezultate dajući tako potporu obiteljima.

Samo sumnja na bolest, a još više njezina potvrda, mijenjaju doživljaj trudnoće, dovodeći žene i bračne parove do malodušnosti. Osjećaj samoće, bespomoćnosti, i strah od trpljenja djeteta i cijele obitelji, pojavljuju se poput tihoga krika, vapaja za pomoć u mraku bolesti za koju nitko ne može reći kako će završiti – primijetio je Sveti Otac.

Papa je stoga potaknuo liječnike da njihov cilj uvijek bude ozdravljenje, ali i sveta vrijednost života, te da budu potpora svima koji su u nevolji i boli. Liječničko je zanimanje poslanje, zvanje za život, i važno je da liječnici budu svjesni da su oni sami dar za obitelji koje su im povjerene; liječnici sposobni ući u odnos, preuzeti teret tuđih života, sposobni umiriti, uvijek se zauzimati u pronalaženju rješenja koja poštuju dostojanstvo svakog ljudskog života.

Papa Franjo sa sudionicima skupa pod naslovom “Yes to life”. Vatikan, 25. svibnja 2019. Foto: Vatican Media

Ne može se dijete koje je slabo pobaciti u svrhu prevencije. Pobačaj nije nikada odgovor koji traže žene i obitelji. Prije svega su strah od bolesti i samoća ti koji potiču roditelje na razmišljanje o tomu – rekao je Papa te istaknuo da pobačaj nije problem vjere nego je to ljudski problem. Učenje Crkve je u tome pitanju jasno: ljudski je život svet i nepovrediv, te uporabu prenatalne dijagnostike u selektivne svrhe treba snažno sprječavati, jer je ona izraz nečovječnoga eugenetskoga mentaliteta koji obitelji lišava mogućnosti da prime, zagrle i vole svoju najslabiju djecu – napomenuo je papa Franjo.

Sudionici iz Hrvatske, Ante Čaljkušić i dr. Ivan Zmijanović, na kraju audijencije susreli su se s papom Franjom. Tom je prigodom predsjednik udruge „Hrvatska za život“, Ante Čaljkušić, darovao Papi dokumentarni film „40 dana…“, kao dar povodom svojega 33. rođendana, rekavši pritom: „Sveti Oče, danas mi je 33. rođendan, i poklanjam Vam ovaj film u kojem sudjelujete i Vi. Prije dvije godine susreli smo se i poljubili ste dijete spašeno od pobačaja. Spasili smo u Hrvatskoj tisuće života”. Papa je zahvalio na daru i preporučio se u molitve. Dr. Ivan Zmijanović predstavio se Svetome Ocu kao otac troje djece te kazao da je savjetovanjem majki spasio 50 života.