Prema Motupropriju, veća je odgovornost na biskupima o korištenju predkoncilskog Misala, a skupine povezane s misom po izvanrednom obliku rimskog obreda ne smiju isključiti legitimitet koncilskih reformi i rimskih prvosvećenika.

Nakon savjetovanja s biskupima diljem svijeta, Papa je odlučio preinačiti odredbe koje se odnose na korištenje Misala iz 1962. godine. Motuproprij „Traditionis custodes“ popraćen je pismom u kojem Sveti Otac obrazlaže svoje odluke.

Odsad odgovornost za reguliranje slavlja mise po izvanrednom obliku ima biskup koji ima isključivu nadležnost odobravanja upotrebe Rimskog misala iz 1962. u njegovoj biskupiji, u skladu sa smjernicama Apostolske Stolice. Biskup treba potvrditi da skupine koje slave liturgiju prema Misalu iz 1962. pak ne poriču valjanost reforme II. vatikanskog koncila i rimskih prvosvećenika.

Mise koje se slave prema Misalu iz 1962. ne smiju se slaviti u župnim crkvama, već biskupi trebaju odrediti gdje će se i kada slaviti. Zahtijeva se da liturgijska čitanja budu na narodnome jeziku, koristeći prijevode odobrene od biskupske konferencije. Predslavitelja delegira biskup.

Svećenici koji će biti zaređeni nakon objave Motuproprija, a žele slaviti misu po izvanrednom obliku rimskoga obreda moraju podnijeti službeni zahtjev biskupu, koji će se o davanju ovlasti savjetovati s Apostolskom Stolicom. Oni koji već slave misu po izvanrednom obliku trebali bi tražiti od svoga biskupa odobrenje za nastavak.

U popratnom pismu, Papa objašnjava da su ustupci njegovih prethodnika u vezi s upotrebom Rimskog misala iz 1962. doneseni prije svega zbog želje zacjeljivanja raskola uzrokovan pokretom mons. Lefebvrea.

Rezultati upitnika kojega je nedavno provela Kongregacija za nauk vjere među biskupima otkrivaju situaciju koja me brine i rastužuje te me potiču na intervenciju, napisao je papa Franjo. Želja njegovog prethodnika Benedikta XVI. da se osigura jedinstvo često se ozbiljno zanemaruje, ističe.

Papa je poručio da je ražalošćen zbog zlouporaba u liturgiji sa svih strana. Žali i zbog toga što je nerijetko instrumentalna uporaba Misala iz 1962. povezana i s odbacivanjem ne samo liturgijske reforme, već i samog II. vatikanskog koncila, neutemeljeno tvrdeći da je izdala tradiciju i „pravu Crkvu“. Sumnjati u Koncil, objašnjava Papa, znači sumnjati u namjere Otaca koji iskazuju svoju kolegijalnu snagu na svečan način cum Petro et sub Petro na ekumenskom koncilu i, u krajnjem slučaju, sumnjati u samog Duha Svetoga koji vodi Crkvu.

Sve je jasnija uska veza između izbora slavlja prema pretkoncilskim knjigama i odbacivanje Crkve i njezinih institucija u ime onoga što se naziva „istinskom Crkvom“. Ovdje se radi o tvrdnji koja se protivi zajedništvu, njeguje podjelu. U obranu jedinstva Kristova tijela, prisiljen sam opozvati sve ovlasti koje su dali moji prethodnici, zaključio je papa Franjo.