Sveti Otac u govoru je istaknuo da ima ljudi kojima nedostaju i najosnovnije potrepštine. „Znate li da ima ljudi koji nemaju posla? Kad se netko počne žaliti zato što ima puno posla, neka misli na one koji ga nemaju. Ima ljudi koji ne mogu platiti stanarinu i koji su deložirani, a kad netko uđe u samostan, u župnu kuću, neka misli na to kako sve to ima besplatno. Kad netko boravi u svojoj župnoj kući, u svom samostanu i dobro je zaštićen za snježnih i kišnih dana, neka se sjeti da ima ljudi koji spavaju na otvorenom, ispod bilo čega“, potaknuo je prisutne.

Budući da je spomenuta redovnička zajednica ujedinila kontemplativni život sa službom kršćanskoga odgoja, Papa je primijetio da su upravo zbog toga mnogi još od školskih dana došli u kontakt s redovnicama te je istaknuo koliko je važno da je kršćanima Bog uporište. „U ovoj godini posvećenoj molitvi, čini mi se značajnim primjerom kako naše služenje i naš apostolat, daleko od toga da nas sprječavaju u susretu s Gospodinom, moraju proizići od Njega“, naglasio je.

Potom je zamolio nazočne da blagoslov ponesu časnim sestrama augustinkama s molbom da uvijek budu uzori unutarnjeg života, učiteljice u umijeću molitve i to kako bi se iz škole, među svim spoznajama koje se mogu prenijeti djeci, istaknula sposobnost za razgovor s Bogom, za slušanje, da ga osjećaju prisutnim u svim trenucima života te da s poslušnošću prihvaćaju njegova nadahnuća.

Podsjećajući na podrijetlo skupine iz Španjolske, Papa je spomenuo dramu koja je pogodila pokrajinu Valenciju s poplavom Dana u kojoj je život izgubilo gotovo 220 osoba, a brojne su nestale. „Dolazite iz Španjolske. Ovih sam dana posebno blizu Španjolskoj zbog tragedije u Valenciji“, rekao je te se prisjetio kipa Virgen de los Desamparados, zaštitnice Valencije, postavljenog u srijedu tijekom opće audijencije na Trgu svetoga Petra, pred kojim se nekoliko trenutaka sabrao u molitvi. „Tamo jako pate, jako“, istaknuo je Sveti Otac te potaknuo prisutne da uvijek budu pozorni na potrebite, bez jadanja i zahvalni za ono što posjeduju.

Hodočasnike je također potaknuo da ne izgube radost, da ne izgube smisao za humor, jer „kada kršćanin, još više redovnica ili redovnik, izgubi smisao za humor, postaje kiseo te je tako tužno vidjeti svećenika, redovnika, časnu sestru, kisele. Imajte uvijek osmijeh na licu i dobro raspoloženje“, kazao je te ih u tom smislu potaknuo da svaki dan izmole molitvu svetog Thomasa Morea za smisao za humor, koji ih održava svježima u služenju Bogu. „Svetost je uvijek radosna, od izraza dobroga raspoloženja svetoga Filipa Nerija do izraza opreznijega dobrog raspoloženja, a to je osmijeh. Imajte osmijeh koji se ne pretvara, onaj koji dolazi iz srca koje je uvijek puno“, rekao je papa Franjo.

Potom je pročitao cijelu molitvu svetog Thomasa Morea napominjući kako bi želio da ju nauče recitirati svaki dan:

„Daruj mi dobru probavu, Gospodine, pa i nešto za probavu.
Daruj mi tjelesno zdravlje, zajedno s potrebnim smislom da ga što bolje sačuvam.
Daruj mi svetu dušu, Gospodine, koja čuva kao blago ono što je dobro i čisto, kako se ne bi prestrašila grijeha, nego u Tvojoj prisutnosti našla put da sve stvari stavi na svoje mjesto.
Daruj mi dušu koja ne poznaje dosadu… mrmljanje, uzdisanje i jadanje, i ne dopusti da se previše brinem za ono što se tako naširoko razmeće, a zove se ‘ja’.
Gospodine, daruj mi smisao za humor.
Daj mi milost da razumijem šalu, kako bih u životu upoznao malo radosti i podijelio ju s drugima.
Amen.“