Sudjelovao je i prefekt Dikasterija za kulturu i obrazovanje kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça, koji prema Apostolskoj konstituciji Praedicate Evangelium vodi brigu o dijalogu sa zaljubljenicima u sport da bi se i oni spoznali i osjetili se od Crkve priznatima „kao osobe u službi iskrenoga traganja za istinitim, dobrim i lijepim“ (br. 154), kako je na početku audijencije podsjetio Papa koji je konstituciju objavio prije dvije godine.

Napomenuvši da će 2024. godine biti održane Olimpijske i Paraolimpijske igre, Sveti Otac je istaknuo vrijednost „olimpijskog primirja“. „Nadam se da, u posebno mračnom povijesnom trenutku koji proživljavamo, sport može graditi mostove, rušiti prepreke, promicati odnose mira“, rekao je.

„Athletica Vaticana“, osnovana prije pet godina, zalaže se za promicanje bratstva, uključivosti i solidarnosti, svjedočeći kršćansku vjeru među ženama i muškarcima u sportu, amaterima i profesionalcima – poručio je papa Franjo.

Dok članovi vatikanskog Sportskog udruženja dijele živote s drugim natjecateljima na raznim sportskim borilištima, inicijative koje poduzimaju – nastavio je Papa – „dobivaju puni smisao kao izraz zajednice koju čine žene i muškarci koji, povezani zajedničkim služenjem Svetoj Stolici, žive svoju ljubav prema sportu kao iskustvo evangelizacije“.

„Stoga, uz sportske aktivnosti, vaše udruženje nudi i trenutke molitve i služenja najpotrebitijima. Bliskost – ključna riječ – konkretna blizina najranjivijima je sastavni dio vašega poslanja: mislim na inicijative s mladima s tjelesnim i intelektualnim teškoćama, sa zatvorenicima, s migrantima, s najsiromašnijim obiteljima. I lijepo je da svi jednako dostojanstveno sudjeluju na ovim susretima, uključujući olimpijske i paraolimpijske prvake, diplomate i članove Kurije. Vraćam se na riječ bliskost – blizina koja kroz sport postaje obzirna. Kao Bog s nama: Bog je blizak i obziran i zato je suosjećajan. Bliskost i obzirnost.“

Papa Franjo opisao je sport kao sredstvo iskazivanja talenata te izgradnje društva.

„Sport nas, naime, uči vrijednosti bratstva. Mi nismo otoci: na terenu nije važno nečije porijeklo, jezik ili kultura. Ključna je predanost i zajednički cilj. Ovo jedinstvo u sportu snažna je metafora za naše živote. Podsjeća nas da smo, unatoč našim razlikama, svi članovi iste ljudske obitelji. Sport ima moć ujediniti ljude, bez obzira na njihove fizičke, ekonomske ili društvene sposobnosti. To je alat za uključivanje koji ruši prepreke i slavi različitost.“

Sveti Otac je za svakodnevno življenje iz sporta izvukao pouku o igranju prema pravilima, pobjeđivanju s poniznošću i prihvaćanju poraza s dostojanstvom.

„Sport nam također pokazuje da se sa svojim ograničenjima možemo suočiti strpljivo i odlučno. Svaki nas sportaš disciplinom i predanošću uči da vjerom i ustrajnošću možemo postići ciljeve koje nikad nismo smatrali mogućima. Ova poruka nade i hrabrosti je ključna, posebice za mlade.“

Na kraju, papa Franjo je potaknuo članove vatikanskog sportskog udruženja da na sport gledaju kao na životni put koji pomaže izgrađivanju solidarnije zajednice i pronošenju vrjednota kršćanskog življenja: odanosti, požrtvovnosti, momčadskog duha, predanosti, uključivosti, odricanja i iskupljenja – preporučivši im, što redovito čini susrećući sportaše, amaterizam koji je, kako je rekao, poput eliksira koji sportu daje život.