Papa Franjo primio je dvije zasebne delegacije kanadskih autohtonih stanovnika. Svaka audijencija trajala je oko sat vremena.

Kako se navodi u priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice, Papa se susreo s desetak izaslanika, predstavnika naroda Métisa, te osmero predstavnika Inuita. Nekoliko je biskupa Kanadske biskupske konferencije pratilo delegacije.

Papa Franjo je slušao i dao prostor za dijeljenje bolnih iskustava koja su pretrpjeli, piše u priopćenju.

Prva skupina koju je primio Papa bili su pripadnici Nacionalnog vijeća Métisa. Po izlasku iz Apostolske palače, na Trgu svetoga Petra moglo se čuti sviranje dviju violina, simbola njihove kulture i identiteta. S novinarima pred Trgom razgovarala je Cassidy Caron, predsjednica Métisa, koja je pročitala izjavu o „neizmjernom broju ljudi koji su nas napustili, a da se njihova istina nije čula ili njihova bol priznala“. Nisu primili osnovnu ljudskost i ozdravljenje koje su zaslužili, dodala je. „Priznanje, isprika, odavno je zakasnila, ali nikada nije kasno učiniti pravu stvar“, rekla je.

Govoreći o susretu s papom Franjom, kazala je kako je „sjedio i slušao, kimao glavom kada su žrtve pričale svoje priče. Osjećala sam bol u njegovim reakcijama kada se govorilo o djeci. Žrtve su napravile nevjerojatan posao govoreći svoje istine, bili su tako hrabri“.

Teške su pripreme bile pred susretom s Papom, kazala je predsjednica. Preveli su svoje riječi u one koje bi razumio, te se nada da će Papa i Crkva u svijetu također pristupiti zadatku „prevođenja“ – to jest, prevesti riječi koje se čuju u „stvarna djela za istinu“. „Kada smo pozvali papu Franju da nam se pridruži, odgovorio je na svome jeziku i ponovio ‘istina, pravda, ozdravljenje, pomirenje’. Shvatili smo to kao osobnu obvezu“.

Predsjednica Métisa više je puta ponovila riječi „ponos“. „Ponosni smo što smo ovdje, zajedno s Inuitima i Prvim narodima. Ponosni smo na svoju povijest i kulturu“. Izvijestila je i kako su podnijeli zahtjev za pristup dokumentima koji se nalaze u Vatikanu, a odnose se na rezidencijalne škole. O tome će biti razgovora s Papom na audijenciji u petak, rekla je.

Među nazočnima bila je i 85-godišnja Angie Crerar, koja je ukratko prepričala njeno iskustvo, koje je prenijela i Svetome Ocu. Provela je sa sestrama više od 10 godina u rezidencijalnoj školi, gdje su, kako je rekla, izgubili sve, osim jezika. „Kada smo otišli, trebalo mi je više od 45 godina da vratim ono što sam izgubila“, kazala je. Međutim, ne želi biti slomljena sjećanjima iz prošlosti, već gleda u sadašnjost. „Sada smo jači. Nisu nas slomili, još smo tu. Dugo smo čekali, ali izgleda da će sada svi raditi s nama. Za mene je to pobjeda, pobjeda našeg naroda za sve izgubljene godine“, rekla je.

U Vatikan je stigla vrlo nervozna, priznala je, no i primijetila da se susrela s „najslađom, najljubaznijom osobom“, koju je ikada upoznala. Papa joj je pružio zagrljaj, koji je, kazala je, izbrisao desetljeća patnje. „Stajala sam pored njega, morali su me držati podalje (smijeh). Bilo je predivno. Bila sam jako nervozna, ali nakon što je razgovarao sa mnom, iako nisam razumjela sve što je govorio, njegov osmijeh, njegove reakcije, njegov govor tijela, natjerali su me da se osjećam kao prijatelj ovog čovjeka“, rekla je Crerar.