Sveti Otac je poručio da je Afganistan posljednjih desetljeća imao kompliciranu i dramatičnu povijest, obilježenu nizom ratova i krvavih sukoba, koji su stanovništvu uvelike otežali miran, slobodan i siguran život. Podsjetio je i da su zbog nestabilnosti i ratnih operacija mnogi krenuli putem egzila.

Istaknuo je da treba imati na umu još jednu važnu karakteristiku afganistanskog, kao i pakistanskog društva, a to je da ih čine mnogi narodi, svaki ponosan na svoju kulturu, tradiciju i specifičan način života. „Ova izrazita diferencijacija, umjesto da bude prilika za promicanje minimalnog zajedničkog nazivnika za zaštitu posebnosti i prava svake osobe, ponekad je razlog za diskriminaciju i isključivanje, ako ne i prave progone“, ustvrdio je Papa dodavši da sve to ima još veću važnost u pograničnom području s Pakistanom.

Osvrćući se na religijski čimbenik, rekao je da bi on, po svojoj prirodi, trebao pridonijeti razvodnjavanju gorčine sukoba i stvoriti prostor da se svima priznaju puna građanska prava na ravnopravnoj osnovi i bez diskriminacije. „Međutim, vjera je često podvrgnuta manipulaciji i iskorištavanju, te na kraju služi svrhama koje joj nisu u skladu. U tim slučajevima vjera postaje čimbenik sukoba i mržnje, što može dovesti do nasilnih djela“, poručio je.

Papa Franjo istaknuo je da je stoga bitno da u svima sazre uvjerenje da se ne može u Božje ime raspirivati prezir, mržnju i nasilje. Potaknuo je nazočne da nastave djelovati u svojoj plemenitoj namjeri promicanja vjerskog sklada i da rade na prevladavanju nesporazuma između različitih religija kako bi izgradili put povjerenja i mira. „To je put koji nije jednostavan, koji ponekad ima i neuspjeha, ali je to jedini mogući put, kojim treba ići ustrajno i dosljedno, ako se doista želi činiti dobro zajednici i promicati mir“, naglasio je.

Podsjetivši na Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički suživot, koji je zajedno s velikim imamom Al-Azhara Ahmadom Al-Tayyebom potpisao u Abu Dhabiju, poručio je da je potrebno usvojiti kulturu dijaloga kao puta, zajedničke suradnje kao kodeksa ponašanja te uzajamnog razumijevanja kao metode i kriterija.

Sveti Otac je izrazio nadu da će ti kriteriji postati zajednička baština i da će utjecati na mentalitet i ponašanja, tako da se načela ne samo apstraktno cijene i dijele, već da budu konkretno i ispravno primijenjena. Prisjetio se svoga posjeta nekim afričkim zemljama, gdje islamski i katolički vjernici posjećuju jedni druge prigodom važnih blagdana i tako žive svoje bratstvo.

Na kraju je zamolio Boga da pomogne vladama i ljudima u izgradnji društva u kojem se svima priznaje punopravno građanstvo s jednakim pravima, gdje svatko može živjeti u skladu sa svojim običajima i kulturom, u okviru koji uzima u obzir svačija prava, bez zlostavljanja i diskriminacije.