Na početku poruke papa Franjo izrazio je zahvalnost za predanost, vrijeme i energiju koji su posvećeni „težnji za boljim svijetom u kojem ničije dostojanstvo nije povrijeđeno i u kojem bratstvo postaje stvarnost, ali i izvor radosti i nade“.

Sveti Otac primijetio je da se svijet danas suočava sa srce parajućom dihotomijom vezanom uz hranu: „S jedne strane milijune ljudi muči glad, a s druge strane vidi se velika neosjetljivost u bacanju hrane“. Dalje je Papa nastavio: „Taj otpad od hrane svake godine proizvodi ogromnu količinu stakleničkih plinova, dok bi se pravilnom raspodjelom hrane mogli nahraniti svi gladni“.

„Mi guramo svijet do opasnih granica“, upozorio je Papa, opisujući promjenu klime, pljačku resursa i bezbrojne sukobe koji prijete egzistenciji milijuna ljudi. Papa ističe i činjenicu da su pred krizama, kakve god one bile, ruralne zajednice one koje uvijek prve pate.

„Također, domorodački narodi žrtve su poteškoća, neimaštine i zlostavljanja“, nastavio je naglašavajući da „njihovo znanje o upravljanju prirodnim resursima i njihova povezanost s okolišem mogu pomoći u očuvanju bioraznolikosti“.

Papa Franjo u nastavku poruke dotaknuo se još jedne zanemarene skupine ljudi – žena, za koje je rekao da su glavni oslonac u više od polovice kućanstava s nedovoljnom hranom u ruralnim područjima, u kojima mnogim mladima nedostaje obrazovanja, sredstava i prilika.

„Ova nas stvarnost potiče da se suočimo s postojećim problemima, posebice glađu i siromaštvom, i da se ne zadovoljavamo apstraktnim strategijama ili nedostižnim obvezama, već smo pozvani njegovati nadu koja izvire iz zajedničkog djelovanja“, rekao je Papa prije nego što je pozvao sve nazočne na „zajednički rad kako bi izgradili uključiviji poljoprivredni i prehrambeni sustav.”

Na kraju, papa Franjo molio je da duh iskrene suradnje i služenja „može voditi vaša razmatranja kako bi se uzroci isključenosti, siromaštva i lošeg upravljanja resursima, kao i učinci klimatskih kriza, mogli ukloniti“.