PAPA IMENOVAO NOVE KARDINALE

Rim, 22. 2. 1998. (IKA) – “Ono što se danas događa na Trgu sv. Petra poziv je na još zauzetije služenje. (…) Petrov nasljednik je servus servorum Dei (sluga slugu Božjih, op. ur.), prema izričaju sv. Grgura Velikoga. A kardinali su njegovi prvi savjetnici i suradnici u upravljanju sveopćom Crkvom: ‘njegovi’ su biskupi, ‘njegovi’ svećenici, ‘njegovi’ đakoni”, rekao je, između ostalog, u svom govoru novoimenovanim kardinalima u tijeku redovitoga javnog konzistorija papa Ivan Pavao II. Redoviti konzistorij održao se u subotu, 21. veljače, na Trgu sv. Petra u Rimu. Sveti Otac kardinalsku čast podijelio je 20-orici novih kardinala iz 13 zemalja i 4 kontinenta jer su dali “izvrsno svjedočanstvo vjernosti Kristu i Crkvi”.
Nastavljajući svoj govor, Papa je rekao: “Želim, u ovom trenutku, uputiti molitvenu misao neprežaljenom mons. Josipu Uhaču, kojeg je Bog svake milosti – kako piše apostol Petar – pozvao k sebi neposredno pred imenovanje, kako bi mu podario sasvim drugačiju krunu: onu vječne slave u Kristu (usp. 1 Pt 5,10). Istodobno želim priopćiti da sam in pectore (u srcu, op. ur.) pridržao imenovanje dvojice drugih kardinala.”
“Časna braćo”, obratio se Sveti Otac novoimenovanim kardinalima, “postali ste kardinalima dok se velikim koracima već približavamo trećem tisućljeću kršćanske ere. Na obzorju već zapažamo Sveta vrata Velikog jubileja 2000. i to vašem poslanju daje vrijednost i značenje posebne važnosti. Pozvani ste, naime, zajedno s ostalim članovima Kardinalskog zbora, pomoći Papi u vođenju Petrove lađe prema tom povijesnom cilju. Računam s vašom potporom i vašim jasnim i stručnim savjetom u vođenju Crkve u posljednjem razdoblju pripreme za Svetu godinu. Upirući, zajedno s vama, pogled preko praga 2000., zazivam Gospodina obilje darova božanskog Duha za cijelu Crkvu, kako bi ‘proljeće’ II. vatikanskog sabora u novom tisućljeću moglo naći svoje ‘ljeto’, tj. svoj zreli razvoj.”
Na kraju svoga govora, Papa je najavio da će u nedjelju, 22. veljače, novoimenovanim kardinalima podijeliti prstene, te s njima proslaviti blagdan Katedre sv. Petra, onoga apostola koji je “sljedeći Krista postao ribarem ljudi” i u Rimu “krvlju zapečatio svjedočanstvo za Krista”.
Kardinali su, prema poznatoj tvrdnji sv. Petra Damjanskog “svijeće na istom svjećnjaku”, glavni Papini savjetnici i suradnici, te su u crkvenoj časti odmah do njega. Pojam “kardinal” (lat. cardo, hrv. stožernik) znači stožer, uporišnu točku, četiri glavne točke krajeva svijeta. Kardinali se redovito okupljaju na “konzistoriju” (lat. consistere, biti prisutan na određenom mjestu), svečanom zasjedanju kojeg saziva Papa kako bi s njima raspravio važna pitanja za život Crkve. Na današnjem javnom konzistoriju, sedmom po redu u tijeku pontifikata Ivana Pavla II., Papa je novim kardinalima podijelio crveni biret, “znak kardinalskog dostojanstva, koji znači da moraju biti spremni hrabro se držati, čak i do prolijevanja krvi za širenje kršćanske vjere”. U tijeku svečane mise, dan nakon javnog konzistorija, Papa novim kardinalima podjeljuje kardinalski prsten, simbol vjernosti Petrovom nasljedniku.
Ovo nije prvi put da si je papa Ivan Pavao II. “in pectore” (u srcu, op. ur.) pridržao imena dvojice kardinala. Učinio je to i u svome prvom konzistoriju, 30. lipnja 1979., kada je imenovao 14 novih kardinala, a jednoga pridržao “in pectore”. Bio je to kardinal Ignatius Gong Pin-Mei, šangajski biskup, koji danas ima 97 godina, te je najstariji u Kardinalskom zboru. Njegovo je ime objavljeno u tijeku konzistorija 1991. godine.
Potom je uslijedilo još 5 konzistorija: 2. veljače 1983. (18 kardinala), 25. svibnja 1985. (28 kardinala), 28. lipnja 1988. (24 kardinala), 28. lipnja 1991. (22 kardinala) i 26. studenoga 1994. (30 kardinala).
Lik kardinala “in pectore” nije, ipak, novijeg datuma. I prije su Pape, kada su procijenili da je to uputno, ponajprije iz političkih razloga, “u srcu” pridržavali imena nekih kardinala, koja su objavljivali kasnije, kada su to smatrali prikladnim. Povjesničari govore da je taj način imenovanja uveo papa Aleksandar VI., na kraju XV. st. Prema Zakoniku kanonskoga prava, kardinal “in pectore”, do trenutka dok njegovo ime nije i javno objavljeno nema niti prava niti obveze ostalih kardinala. A to ponajprije znači da nema pravo izbora Pape, niti sudjelovati u konklavama.