Uvjereno ići naprijed

Odveden u Aeropag kako bi ga ispitali, ovo nije pobjedonosan trenutak za Pavla, kojega su smatrali šarlatanom. Izvršava svoje poslanje u teškoj situaciji. Možda se i mi, napomenuo je Papa, nerijetko osjećamo umorno ili čak frustrirano zbog toga što smo mala zajednica, Crkva s malo resursa, djelujući u sredini koja nije uvijek pogodna. Razmislimo o Pavlu u Ateni, pozvao je Papa, koji je bio sam, u manjini, s malo izgleda za uspjeh, no koji nije dopustio da ga prevlada obeshrabrenje.

Nije odustao od svog poslanja ili se upustio u kukanje. Ovo, naglasio je Papa, je ponašanje pravog apostola: ići uvjereno naprijed, birajući radije nemir neočekivane situacije nego naviku i ponavljanje. Pavao je imao tu hrabrost koja dolazi iz uvjerenog povjerenja u Boga, koji uvijek voli ostvariti velike stvari kroz našu malenost.

Bog bira malene

Papa je pozvao vjernike da i oni imaju to isto Pavlovo uvjereno povjerenje – biti malena Crkva je snažan znak evanđelja, Boga koji bira malene i siromašne, koji mijenja povijest najjednostavnijim djelima najobičnijih ljudi. Kao Crkva, nismo pozvani imati osvajački i pobjedonosni duh, impresivne brojke i svjetsku velebnost. To nas može dovesti u trijumfalizam, upozorio je Papa. Mi smo pak pozvani ugledati se na gorušičino zrno, pozvani smo biti kvasac skriven u tijesto svijeta, rastući u tišini i strpljenju pomoću neprestanog rada Duha Svetoga. Tajna Kraljevstva Božjega je u malenim stvarima, nerijetko tihim i nevidljivim.

Smatrajte vašu malenost blagoslovom i rado ju prihvatite. Osposobljava vas da se uzdate u Boga i samo u Boga, naglasio je Papa. Biti manjina ne znači biti beznačajan, nego biti bliže putu koje Gospodin ljubi – put malenosti, kenoze, poniznosti, krotkosti. Podsjećajući kako Kraljevstvo Božje ne dolazi lako uočljivim znakovima, Papa je potaknuo na obnovu povjerenja u Božji rad i da ne izgubimo entuzijazam služenja.

Stav apostola započinje prihvaćanjem

Drugo ponašanje koje je Pavao pokazao na Aeropagu jest prihvaćanje – nutarnji stav nužan za evangelizaciju, kojim se želi saditi sjeme Radosne vijesti, ujedno prepoznajući i uvažavajući sjeme koje je Bog već usadio u srcima ljudi. Pavao je započeo dijalog s Atenjanima tako što je najprije prihvatio njihov religiozan duh te priznao njihovu čežnju za Bogom sakrivenu u njihovim srcima, želeći u blagosti podijeliti s njima nevjerojatan dar vjere. Nije nametnuo, već je predložio, po primjeru Isusove blagosti. Vjerovao je kako Duh Sveti djeluje u ljudskom srcu iznad svih vjerskih etiketa. Duh Sveti uvijek čini više nego što možemo vidjeti izvana, naglasio je Papa. U svakom vremenu, stav apostola započinje s prihvaćanjem drugoga. Nemojmo zaboraviti, podsjetio je Papa, kako milost pretpostavlja kulturu, a da se dar Božji utjelovljuje u kulturu onih koji ga primaju.

Kada je Pavao navijestio Radosnu vijest, većina ih se smijalo. No, nekolicina mu se pridružila i obratila – među njima i Dionizije, član Aeropaga, po kojem se danas zove atenska katedrala. Bila je to malena skupina, no Bog tako plete niti povijesti od tada pa do danas. Moja je gorljiva želja, rekao je Papa, da nastavite rad u vašem povijesnom „laboratoriju“ vjere, te da to činite uz ova dva sastojka – uvjerenog povjerenja i prihvaćanja, kako bi evanđelje ujedno bilo iskustvo radosti i bratstva, izvijestila je u subotu 4. prosinca hrvatska redakcija Vatican Newsa.