Zakon u cijelosti zamjenjuje prethodni Temeljni zakon, koji je bio na snazi od 13. svibnja 2023.

U preambuli zakona navodi se da je njegovo donošenje potaknuto potrebom uzimanja u obzir novih zahtjeva upravljanja i nekoliko važnih zakonodavnih promjena uvedenih posljednjih godina.

Novi Temeljni zakon potvrđuje i objedinjuje izmjene koje se odnose na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast Države Grada Vatikana te ponovno ističe posebnost i autonomiju vatikanskoga pravnog poretka. Zakon ostaje temelj i polazište cjelokupnoga državnog zakonodavstva te određuje „ustavni identitet“ Države Grada Vatikana, njezine ovlasti i način njihova izvršavanja.

Temeljni zakon potvrđuje da je papa, kao suveren Države Grada Vatikana, nositelj pune vlasti upravljanja, koja obuhvaća zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast.

Istodobno se naglašava temeljna svrha vatikanske države – osigurati apsolutnu i vidljivu neovisnost Svete Stolice radi ispunjavanja njezina poslanja u svijetu te joj zajamčiti neospornu suverenost i na međunarodnoj razini. Država i njezin pravni poredak pritom su odvojeni od Rimske kurije i drugih ustanova Svete Stolice.

U području zakonodavne vlasti novim je zakonom u jedinstveni zakonodavni tekst uključena izmjena uvedena motuproprijem pape Lava XIV. od 19. studenoga 2025., koja se odnosi na predsjedništvo Papinskoga povjerenstva za Državu Grada Vatikana.

Tim je motuproprijem ukinuta odredba prethodnoga Temeljnog zakona prema kojoj je predsjednik Papinskoga povjerenstva mogao biti isključivo kardinal. Tu dužnost obnaša sestra Raffaella Petrini, koja je ujedno predsjednica Guvernatorata Države Grada Vatikana.

Novi Temeljni zakon propisuje da Papinsko povjerenstvo čine kardinali i drugi članovi, među kojima je i predsjednik, koje Papa imenuje na petogodišnji mandat.

Zakonodavnu vlast, osim u slučajevima koje Papa pridržava sebi ili iznimno povjeri drugom tijelu, obnaša Papinsko povjerenstvo za Državu Grada Vatikana. Zakone koje Povjerenstvo usvoji prije njihova proglašenja izravno razmatra Papa.

Povjerenstvo donosi i opće propise u područjima koja nisu pridržana zakonu te autentično tumači državne zakone. U hitnim slučajevima predsjednik Povjerenstva može donositi uredbe sa zakonskom snagom, koje prestaju vrijediti ako ih Povjerenstvo u roku od 90 dana ne pretvori u zakon.

Novi zakon potvrđuje ulogu Guvernatorata Države Grada Vatikana, koji sudjeluje u ostvarivanju poslanja države i u službi je Petrova nasljednika, kojemu izravno odgovara.

Izvršnu vlast obnaša predsjednik Papinskoga povjerenstva, koji je ujedno predsjednik Guvernatorata. Zakon jasnije određuje odgovornosti predsjednika i glavnoga tajnika te njihov međusobni odnos i suradnju.

Predsjednik osigurava upravljanje državom, nadzire provedbu zakona i drugih propisa, daje smjernice za opću organizaciju države i upravljanje osobljem te koordinira tijela Guvernatorata. U obavljanju dužnosti pomažu mu glavni tajnik i, ako je imenovan, zamjenik glavnoga tajnika.

Guvernatorat je, među ostalim, nadležan za sigurnost, javni red i civilnu zaštitu, zaštitu zdravlja, javnu higijenu, okoliš i ekologiju, gospodarske djelatnosti, poštanske, filatelističke i carinske usluge, telekomunikacijsku i mrežnu infrastrukturu, građevinske radove te tehničke, vodovodne i električne sustave.

U njegovu je nadležnost stavljeno i očuvanje, vrednovanje i dostupnost umjetničkoga kompleksa Vatikanskih muzeja te nadzor nad cjelokupnom umjetničkom, povijesnom, arheološkom i etnografskom baštinom.

Predsjednik Guvernatorata za potrebe sigurnosti i policijskih poslova, osim Zbora žandarmerije, može zatražiti i pomoć Papinske švicarske garde.

Temeljnim zakonom uređeno je i financijsko poslovanje države. Papinsko povjerenstvo svake godine donosi proračun i završni račun te trogodišnji financijski plan, koje izravno podnosi Papi na odobrenje.

Proračun mora osiguravati ravnotežu prihoda i rashoda te se temeljiti na načelima jasnoće, transparentnosti i ispravnosti.

Financijsko poslovanje podliježe nadzoru i računovodstvenoj reviziji posebnog tročlanog kolegija, čije članove Papinsko povjerenstvo imenuje na trogodišnji mandat.

Sudbenu vlast u Papino ime obnašaju Sud, Prizivni sud i Kasacijski sud, dok istražne i tužiteljske poslove obavlja Ured promicatelja pravde. Pravni položaj sudbenih tijela uređuje Zakon o sudbenom ustroju.

Novim zakonom ponovno se potvrđuju nepristranost suca, pravo na obranu i kontradiktornost postupka.

Sudac je u primjeni zakona pozvan voditi se načelom pravičnosti, raditi na ponovnoj uspostavi pravde i poticati pomirenje među strankama. U kaznenim predmetima kazna se određuje imajući u vidu rehabilitaciju počinitelja, njegovu ponovnu integraciju i obnovu narušenoga pravnog poretka.

Papa u bilo kojem građanskom ili kaznenom postupku može povjeriti istragu i donošenje odluke posebnom tijelu, uz isključenje drugih pravnih lijekova.

Papi ostaje pridržano pravo davanja amnestije, oprosta, pomilovanja, ublažavanja i preinačavanja kazni.

U preambuli zakona navodi se da su tijela državne vlasti te svi koji trajno služe Državi ili Svetoj Stolici na odgovornim dužnostima, vođeni istinskim crkvenim duhom, ovlašteni izvršavati svoje ovlasti na području utvrđenom Lateranskim ugovorom.

Njihove se ovlasti protežu i na zgrade i područja na kojima djeluju ustanove Države ili Svete Stolice, a na kojima prema međunarodnom pravu vrijede osobna i funkcionalna jamstva te imuniteti.

Novi Temeljni zakon utvrđuje i izgled zastave, grba i državnog pečata Države Grada Vatikana.

Papa Lav XIV. odredio je da izvornik zakona, ovjeren državnim pečatom, bude pohranjen u Arhivu zakona Države Grada Vatikana, a njegov tekst najprije objavljen u dnevniku „L’Osservatore Romano“, a potom u dodatku „Acta Apostolicae Sedis“.

Zakon je potpisan u Vatikanu 31. srpnja 2026., na spomendan sv. Ignacija Lojolskoga, u drugoj godini pontifikata pape Lava XIV., priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice, a prenio Vatican News.