U homiliji na francuskom jeziku Papa Lav XIV. zahvalio je za intenzivne dane provedene u Libanonu, istaknuvši da sa sobom nosi patnje i nade mnogih ljudi koje je susreo. Naglasio je da dimenzija hvale ne nalazi uvijek mjesta u ljudskom srcu, obremenjenom teškoćama i brigama svakodnevice, te dodao: „Međutim, ponekad smo, opterećeni životnim teškoćama, paralizirani nemoći pred zlom i pritisnuti teškim situacijama, više skloni ravnodušnosti i jadikovanju nego divljenju srca i zahvalnosti.“

Papa je pozvao libanonski narod da unatoč ranama pjeva hvalu Bogu jer živi na zemlji iznimne ljepote, premda obilježenoj zlom i krizama koje mogu zasjeniti njezinu veličanstvenost. Učinio je to citirajući biblijske tekstove koji opisuju snagu cedrova, simbola Libanona, i mirise Bliskog istoka koje evocira Pjesma nad pjesmama. Podsjetio je na proroštvo iz Jeruzalema, „svetoga grada obasjanog svjetlom zbog dolaska Mesije“, koje govori: „K tebi će doći slava Libanona, čempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega svetišta.“

Govoreći o patnjama naroda, Papa se prisjetio rana koje je teško izliječiti, među kojima je i eksplozija u bejrutskoj luci 4. kolovoza 2020. godine, u kojoj je poginulo više od 200 ljudi, a tisuće su ranjene. Ukazao je i na političku nestabilnost, gospodarsku krizu te nasilje i sukobe koji su probudili stare strahove. „U takvim uvjetima nije lako biti zahvalan“, rekao je, dodajući da je prirodno prepustiti se razočaranju i dopustiti da izvor nade presuši u nesigurnosti.

Ipak, Riječ Božja poziva vjernike da pronađu „mala svjetla koja sjaje usred noći“ i da se ponovno otvore zahvalnosti i zajedničkom zauzimanju za dobro zemlje. U evanđeoskom odlomku dana Papa je istaknuo da Isus zahvaljuje Ocu ne za velika čudesa, nego za svjetlost otkrivenu malenima. „To su izdanci nade,“ rekao je, usporedivši ih s izbojkom koji, prema proroku Izaiji, raste iz panja, simboličnom slikom zemlje koju predstavlja libanonski cedar.

Potaknuo je narod da „piše novu povijest novim očima“, sposobnima prepoznati vrijednost tih malih izdanaka koji rastu i u trenucima boli. „I danas možemo vidjeti mala svjetla koja sjaje u noći“, poručio je Papa, istaknuvši važnost obitelji, školskih zajednica, župa, redovničkih zajednica, svećenika, redovnika i laika u njegovu ostvarenju.

Papa je naglasio da zahvalnost nije iluzorna utjeha, nego snaga koja preobražava srce i vraća ga životu podsjećajući da je Bog zamislio svaki ljudski život. Pozvao je sve da njeguju izdanke dobra, odbace logiku nasilja i idolopoklonstvo novca te ne budu ravnodušni pred zlom.

„Postoji samo jedan način da to ostvarimo: valja razoružati srca“, istaknuo je Papa Lav XIV., pozvavši na rušenje oklopa etničkih i političkih zatvorenosti te otvaranje vjerskih zajednica međusobnom susretu. Na kraju je libanonskom narodu poručio da njegova zemlja „može i mora krenuti ispočetka“, pozvavši sve da se prepoznaju kao braća i sestre.

„Libanone, ustani! Budi dom pravednosti i bratstva! Budi proroštvo mira za cijeli Levant!“ rekao je Papa Lav XIV., završivši homiliju snažnim pozivom na obnovu, nadu i jedinstvo.