Krhkost djeteta – snažna poruka

Riječima „Dijete nam se rodilo, sina dobismo“ (Iz 9,5) papa Franjo je započeo, na španjolskom jeziku, svoju propovijed, ponavljajući riječi proroka Izaije naviještene u prvom čitanju: u prosperitetnom trenutku za Jeruzalem, ali i u trenutku velike moralne dekadencije, Bog obasjava svojim spasonosnim svjetlom kroz dar sina. „Rođenje djeteta  sjajan je trenutak radosti i slavlja, koji katkada u nama pobuđuje dobre želje da se obnovimo u dobru, da se vratimo čistoći i jednostavnosti. Pred novorođenčetom i najtvrđe se srce zagrije i ispuni nježnošću. Bog nam je blizu kroz dijete, Bog postaje dijete, i to ne samo da nas zadivi i dirne, nego i da nas otvori Očevoj ljubavi i dade da nas On oblikuje kako bi mogao liječiti naše rane, ublažiti naša neslaganja, uvesti red u naše postojanje“, rekao je.

Učiniti se malenima kako bismo činili velike stvari

Ističući radosnu prisutnost brojne djece u toj mladoj zemlji jugoistočne Azije, papa Franjo je napomenuo da „samo postajući djeca dopuštamo Božje djelovanje u nama, poput Marije, koju danas častimo kao Kraljicu, odnosno kao majku Kralja koji se želio roditi malen, postati naš brat“.

Marija (…) je izabrala ostati malena cijeli život, činiti se sve manjom, služeći, moleći, nestajući kako bi napravila mjesta za Isusa, čak i onda kada ju je to mnogo stajalo“, istaknuo je.

Potaknuo je okupljene da se ne boje biti maleni pred Bogom i jedni pred drugima, izgubiti svoj život, darovati svoje vrijeme, preispitati svoje programe, razmotriti svoje projekte, ne da bi ih umanjili, nego kako bi ih učinili još ljepšima kroz darivanje sebe i prihvaćanje drugih.

Ljubav i milosrđe

Sve to vrlo dobro simboliziraju – prema Papinim riječima – dva tradicionalna nakita te zemlje, Kaibauk i Belak. „Prvi prikazuje rogove bizona i svjetlost sunca, a stavlja se kao ukras na čelo ili na vrh kuće. On govori o Božjoj snazi i toplini, a može predstavljati Božju moć koja daje život podsjećajući nas da  svjetlom Riječi Gospodnje i snagom njegove milosti i mi možemo ​​svojim odlukama i djelima surađivati u velikom planu otkupljenja. Komplementaran Kaibauku je Belak koji se nosi na prsima, a odnosi se na nježnu mjesečevu svjetlost i nježnost majke, i ono što dotakne čini svijetlim istom svjetlošću koju prima od Boga. Kaibauk i Belak, snaga i nježnost Oca i Majke: tako Gospodin očituje svoju kraljevsku vlast, sazdanu od ljubavi i milosrđa“, poručio je.

„Stoga molimo zajedno, u ovoj euharistiji, svatko od nas, kao žene i muškarci, kao Crkva, kao društvo, da znamo u svijetu odražavati snažno i nježno svjetlo Boga ljubavi“, potaknuo je papa Franjo.

Miris sandalovine i evanđelje

Na kraju euharistijskoga slavlja, nadbiskup Dílija kardinal Virgílio do Carmo da Silva, spomenuo se posjeta pape sv. Ivana Pavla II. koji je, kako je rekao, „označio odlučujući korak za naš proces samoodređenja“.

„Danas prisutnost pape Franje označava temeljni korak u procesu izgradnje zemlje, njezinog identiteta i kulture. U prošlosti je istraživače i moreplovce na otok Timor privlačio miris sandalovine, koji se u određenom trenutku povijesti susreo s mirisom evanđelja, koji traje do danas zahvaljujući kontinuiranom zauzimanju misionara“, podsjetio je kardinal.

Papa Franjo se kratko osvrnuo na kardinalove riječi primjećujući da sandalovina ima dobar miris, ali je istaknuo da je najbolja stvar koju Timor ima njegov narod. „Ne mogu zaboraviti one ljude duž cestā, s njihovom djecom. Koliko djece imate! Najbolja stvar koju narod ima je osmijeh njegove djece, a narod koji svoju djecu uči smiješiti se narod je koji ima budućnost“, napomenuo je Papa.

Spomenuvši pak krokodile koji žive na nekim plažama u Istočnom Timoru, Sveti je Otac upozorio na „krokodile“ koji žele promijeniti kulturu i povijest. „Želim vam mir, želim vam da i dalje imate mnogo djece“, dodao je potičući na kraju na brigu o djeci i starijim osobama koje su sjećanje te zemlje.