Draga braćo i sestre,

ove Druge vazmene nedjelje bilo je znakovito slaviti euharistiju ovdje, u crkvi Santo Spirito in Sassia, za koju je sveti Ivan Pavao II. želio da bude Svetište Božjega milosrđa. Odgovor kršćanâ na oluje života i povijesti može biti samo milosrđe: samilosna ljubav među nama i prema svima, posebno prema onima koji trpe, koji se više muče, koji su napušteni… To nije izvanjska, površna i izvještačena sućutnost niti asistencijalizam, nego samilost koja dolazi iz srca. A Božje milosrđe dolazi iz Srca Kristova, iz Srca Krista Uskrsloga. Izvire iz trajno otvorene rane njegova boka, otvorena za nas, kojima su uvijek potrebni oproštenje i utjeha. Kršćansko milosrđe treba također nadahnjivati pravednu razdiobu među državama i njihovim institucijama kako bi se solidarno uhvatili u koštac s trenutnom krizom.

Upućujem čestitku braći i sestrama Istočnih Crkava koji danas slave Uskrs. Zajedno naviještamo: „Doista uskrsnu Gospodin!“ (Lk 24, 34). Osobito u ovom času kušnje osjećamo koji je veliki dar nada koja dolazi iz uskrsnulosti s Kristom! Osobito se radujem s istočnim katoličkim zajednicama koje iz ekumenskih razloga slave Uskrs zajedno s pravoslavnim zajednicama: neka to bratstvo bude utjehom tamo gdje su kršćani mala manjina.

S uskrsnom radošću sada se obratimo Djevici Mariji, Majci milosrđa.

Regina caeli…