Dva odobrena dekreta odnose se na čuda koja se pripisuju dvojici časnih slugu Božjih. Prvi dekret priznaje čudo pripisano zagovoru meksičkog svećenika Moisésa Lira Serafína, redovnik Sinova misionara Duha Svetoga i utemeljitelja Kongregacije sestara misionarki Bezgrešnog začeća Marijina (Zacatlán [Meksiko], 16. rujna 1893. – Mexico City [Meksiko], 25. lipnja 1950.). Drugi dekret priznaje čudo koje se pripisuje zagovoru španjolske bosonoge karmelićanke Ane de Jesús, r. Ana de Lobera y Torres (Medina del Campo [Španjolska], 25. studenog 1545. – Bruxelles [Belgija], 4. ožujka 1621.).

Papa je odobrio i proglašenje dekreta o mučeništvu za petoricu svećenika i jednog sjemeništarca, koji su svi bili sluge Božje. Prvi, Giuseppe Rossi, dijecezanski svećenik rođen je 3. studenog 1912., a ubijen je zbog mržnje prema vjeri 26. veljače 1945. u blizini Castiglione Ossola u Italiji.

Dekretima se također priznaje i mučeništvo četvorici slugu Božjih koji su ubijeni zbog mržnje prema vjeri 28. studenoga 1964. u Baraki i Fiziju, Demokratska Republika Kongo. To su: Luigi Carrara i Giovanni Didonè, redovnici Družbe misionara Duha Svetoga za misije; Vittorio Faccin, redovnik iste Družbe; i Albert Joubert, dijecezanski svećenik.

Na popisu dekreta nalazi se i sluga Božji Ján Havlík, sjemeništarac Družbe misionara svetog Vinka Paulskog (r. Vlčkovany [Slovačka], 12. veljače 1928.), ubijen zbog mržnje prema vjeri 27. prosinca 1965. u Skalici u Slovačkoj.

Preostala tri dekreta, koja se tiču herojskog stupnja življenja kreposti, odnose se na slugu Božjeg Alberta Berettu (r. Enrica), svećenika redovnika Reda manje braće kapucina (Milano [Italija], 28. kolovoza 1916. – Bergamo [Italija], 10. kolovoza 2001.); Ernesta Guglielma Cofiña Ubica, gvatemalskog vjernika laika i oca obitelji (Ciudad de Guatemala [Gvatemala], 5. lipnja 1899. – 17. listopada 1991.); te Francesce Lancellotti, talijanske vjernice laikinje i majke obitelji (Oppido Lucan [Italija], 7. srpnja 1917. – Rim [Italija], 4. rujna 2008.).