Dobro formirati svećenike kako bi postali „stručnjaci za čovječnost“, sposobni poslušati patnje naroda. Pozorno proučiti i u cijelosti procijeniti one koji započinju put prema svećeništvu, vodeći računa o njihovu načinu života, njihovim osjećajima, odnosima, ulogama, odgovornosti, kao i njihovim slabostima i neuravnoteženostima, istaknuo je papa Franjo u govoru odgajateljima Nadbiskupijskoga sjemeništa u Milanu, ali u kojemu se obraća svima koji obavljaju tu službu i brinu se o rođenju, praćenju i razlučivanju zvanja.

Sve ih je potaknuo da uvijek imaju na umu vezu između vjere i života i da nikada ne padnu u autoreferencijalnost. Povod je za audijenciju 150. obljetnica teološkoga časopisa tog sjemeništa, „La Scuola Cattolica“ (Katolička škola), koji je 1872. osnovala skupina lombardijskih svećenika.

Svećenici – stručnjaci u ljudskosti

Papa je u dugom govoru, koji je prisutnima uručio, posebno istaknuo tri stvari. Najprije, teologija je služenje živoj vjeri Crkve, stoga je potrebna teologija uvijek živoga, dinamičnog izražaja, koja ne može ne razvijati se i treba se brinuti da bude razumljiva. Katkada su propovijedi ili kateheze koje slušamo velikim dijelom moralizmi, nisu dovoljno „teološke“, primijetio je, odnosno nisu u stanju govoriti nam o Bogu i odgovoriti na pitanja o smislu koja prate život ljudi.

Potom je Sveti Otac potaknuo na ostvarivanje teologije sposobne formirati stručnjake za ljudskost i blizinu. Potrebno je razlučiti može li osoba krenuti putem zvanja. Cijeli put, napomenuo je, treba potaknuti procese kojima je svrha formirati zrele svećenike i posvećene osobe, stručnjake u ljudskosti i blizini, a ne službenike svetoga.

Sjemeništarci i mladi u formaciji trebaju više naučiti od vašega života nego od vaših riječi; trebaju naučiti popustljivost od vaše poslušnosti, marljivost od vaše predanosti, velikodušnost prema siromašnima od vaše jednostavnosti i raspoloživosti, te očinstvo od vaše čiste i neposesivne naklonosti, napomenuo je Papa.

Evangelizacija nije prozelitizam

Svijetu su potrebni svećenici koji su sposobni prenositi Gospodinovu dobrotu onima koji su iskusili grijeh i neuspjeh; svećenici stručnjaci za ljudskost, pastiri spremni dijeliti radosti i napore braće, osobe koje znaju poslušati vapaj onih koji trpe, istaknuo je.

U toj perspektivi teologija postaje služba evangelizacije koja, istaknuo je papa Franjo, nije nikada prozelitizam nego privlačenje Kristu. Svi muškarci i žene imaju pravo primiti evanđelje, a kršćanima je dužnost naviještati ga ne isključujući nikoga. Cijeli Božji narod naviješta evanđelje jer je, prije svega, narod na putu prema Bogu. Na tom je putu bitan dijalog sa svijetom, kulturama i religijama. Dijalog je oblik prihvata, a teologija koja evangelizira jest teologija koja se hrani dijalogom i prihvaćanjem, istaknuo je Papa.

Duhovno odijelo teologa

Na kraju je podsjetio da poticaj poslanju Crkve uvijek daje Duh Sveti. Zbog toga je „odijelo“ teologa ono duhovnoga čovjeka, ponizna srca, otvorenoga za beskonačne novosti Duha i bliskoga ranama siromašnoga, odbačenoga i napaćenoga čovječanstva. Bez poniznosti Duh bježi, bez poniznosti nema suosjećanja, a teologija bez suosjećanja i milosrđa svodi se na sterilni govor o Bogu; možda lijep, ali prazan, bez duše, nesposoban služiti njegovoj volji da se utjelovi, da bude prisutan, da govori srcu.

Dobri teolozi, kao i dobri pastiri, mirišu na narod i na ulicu, a svojim razmišljanjem izlijevaju ulje i vino na rane mnogih, napomenuo je Papa te na kraju poželio živu teologiju koja, osim znanja, daje ‘okus’, koja je u temelju ozbiljnoga crkvenog dijaloga, sinodskoga razlučivanja, koji valja organizirati i prakticirati u lokalnim zajednicama, u svrhu oživljavanja vjere u današnjim kulturnim preobrazbama, prenosi Vatican News.