Papa je pozvao iračke svećenike i biskupe da se unatoč svim teškoćama ne daju zaraziti „virusom malodušnosti“. Kao katolička zajednica u Iraku mogli bi „kao gorušičino zrno“ obogatiti tu krizama ranjenu zemlju. Papa je podsjetio na 48 kršćana ubijenih u terorističkom napadu na katedralu godine 2010., a za koje je pokrenut postupak za beatifikaciju. Oni su platili najveću cijenu za svoju vjernost Gospodinu, poručio je Papa koji je govorio na talijanskom jeziku te je prevođen na arapski. Spomen na te žrtve potiče na jačanje povjerenja u snagu križa, poručio je Sveti Otac.

Premda su pastoralni izazovi znatno pojačani u pandemiji koronavirusa, ne smijemo dopustiti da nam oslabi apostolski žar. Pritom je žarka molitva i vjernost misiji Crkve dobro „cjepivo“ koje jača našu energiju. Teškoće su dio svakodnevice iračkih vjernika, koji su se posljednjih godina morali suočavati s ratom i progonom, rekao je Papa i zahvalio svećenicima i biskupima što su ostali bliski narodu i pružali mu podršku. Iz drevnih korijena i trajne prisutnosti Crkve na Bliskom istoku može se uvijek crpiti nova snaga.

Papa je poručio da je živa vjera u Isusa Krista „zarazna“ i može promijeniti svijet. Zbog toga se treba nesmanjeno nastaviti pastoralno zauzimati i pritom napustiti svaki oblik egocentričnosti i nadmetanja. Jer, Kristova ljubav prije traži „univerzalnu pripadnost“. Različite Crkve u Iraku su kao mnoge šarene niti koje se međusobno isprepliću u tkanju jednoga jedinoga prekrasnoga tepiha, rekao je Papa i pozvao okupljeni kler na čuvanje svjedočanstva bratskoga jedinstva.

Papi su u katedrali pozdravnim govorima dobrodošlicu izrazili antiohijski sirokatolički patrijarh Ignatius Youssef III. Younan i kaldejski katolički patrijarh kardinal Louis Raphael I. Sako, istaknuvši važnost njegova dolaska za kršćane u regiji.

Papa sutra svoj posjet Iraku nastavlja u Nadžafu, na jugu zemlje, svetom mjestu šiijitskoga islama, susretom s velikim ajatolahom Alijem Al-Sistanijem, najvišim šijitskim autoritetom u današnjem Iraku.

Od sloma diktatorskoga režima Saddama Husseina godine 2003. većina od nekadašnjih 1.5 milijuna kršćana je izbjegla ili emigrirala. Procjenjuje se da ih danas među 39 milijuna stanovnika ima oko 200 do 400 tisuća, ponajviše u Bagdadu i na sjeveru zemlje. Nakon rata 2003. u Iraku je nago ojačao islamski fundamentalizam, a zatim je došlo i do krvavoga sukoba sunita i šijita. Kršćani su pritom dijelom postali žrtve ciljanoga terorizma a dijelom se našli na fronti sukoba dvije islamske struje. U bijegu iz zemlje mnogi su se sklonili na kurdsko područje. Najjači je bio njihov progon 2014. dolaskom tzv. islamske države, a nakon njezina sloma samo se mali dio kršćana vrtio u domovinu, uglavnom u Dolinu Ninive na sjeveru Iraka. Najbrojnija je Crkva u zemlji Kaldejsko katolička (67 posto), slijedi Asirska Crkva Istoka (20 posto), Siropravoslavna i Sirokatolička (zajedno 10 posto) te Armensko apostolska i Armensko katolička. Ima i nešto vjernika drugih Crkava, kao što su rimokatolici i reformirani.