Na slavlju u Bazilici okupilo se 1500 vjernika. Molitvi su nazočili canterburyjski nadbiskup Justin Welby i metropolit Polikarp iz Ekumenskog carigradskog patrijarhata, te predstavnici raznih kršćanskih zajednica, članovi Međunarodne mješovite komisije za teološki dijalog između Katoličke Crkve i Istočnih pravoslavnih crkava, koji slave dvadesetu obljetnicu svog postojanja, katolički i anglikanski biskupi koji sudjeluju na susretu Međunarodnog povjerenstva za jedinstvo i misiju, stipendisti Odbora za kulturnu suradnju s pravoslavnim crkvama Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana i sudionici studijskih posjeta organiziranih za mlade svećenike i redovnike istočnih pravoslavnih crkava, te studenti Ekumenskog instituta iz Bosseya Svjetskog vijeća crkava.

Tumačeći u svojoj homiliji prispodobu o milosrdnom Samarijancu, Papa je istaknuo da „samo ljubav koja postaje besplatno služenje, samo ljubav koju je Isus naviještao i živio, približit će razdvojene kršćane jedne drugima. Dà, samo ta ljubav, koja se ne vraća na ono prošlo da bi se distancirala ili upirala prstom, samo će nas ta ljubav, koja u ime Boga stavlja brata ispred čeličnog bedema vlastitog vjerskog sustava, ujediniti.“

Braćo i sestre, rekao je u nastavku Papa, nikada među sobom ne bismo smjeli postavljati pitanje “tko je moj bližnji?”, zato što svaki krštenik pripada istom Tijelu Kristovu, i više od toga, jer svaka osoba na svijetu je moj brat ili sestra, i svi mi činimo „simfoniju čovječanstva“, čiji je Krist prvorođenac i otkupitelj.

Pravo pitanje, dakle, nije: „tko je moj bližnji?“, nego: „jesam li ja bližnji drugima?“ Jesmo li ja i moja zajednica, moja Crkva, moja duhovnost bližnji drugima? Ili ostajemo zabarikadirani u obrani vlastitih interesa, ljubomorni na vlastitu autonomiju, zatvoreni u proračunavanje vlastitih koristi, uspostavljajući odnose s drugima samo zato da bi se od njih nešto dobilo? Ako je tome tako, nije riječ samo o strateškim pogreškama, nego o nevjernosti evanđelju, upozorio je Papa u homiliji na Večernjoj svetkovine Obraćenja sv. Pavla povodom završetka Molitvene osmine za jedinstvo kršćana.

Osvrćući se zatim na život i obraćenje svetoga Pavla iz Tarza, Sveti je Otac primijetio kako „sveti Pavao ne mijenja svoj život na temelju svojih ciljeva, ne postaje bolji zato što ostvaruje svoje planove“. „Njegovo obraćenje proizlazi iz egzistencijalnog preokreta, gdje primat više ne pripada njegovoj umješnosti pred Zakonom, nego njegovoj poučljivosti prema Bogu, u potpunoj otvorenosti onome što On želi. Ako je On blago, naš se crkveni program naprosto mora sastojati u vršenju njegove volje, u ispunjavanju njegovih želja. A On je noć prije nego će položiti svoj život za nas žarko molio Oca za sve nas, ‘da svi jedno budu’ (Iv 17, 21). To je njegova oporuka“, istaknuo je Papa.

U svim nastojanjima oko punog jedinstva pozvani smo slijediti isti onaj put kojim je išao Pavao: ostaviti po strani središnje mjesto naših ideja kako bismo tražili Gospodinov glas i prepustili inicijativu i prostor njemu. To je dobro razumio jedan drugi Pavao, veliki pionir ekumenskog pokreta, opat Paul Couturier, koji je u molitvi molio za jedinstvo vjernika „kako Krist želi“, „sredstvima koja On želi“. Potrebna nam je ta duboka promjena perspektive i ponajprije srca, istaknuo je Papa.

„Dok zajedno molimo, prepoznajemo, svatko polazeći od samoga sebe, da nam je potrebno obraćenje, da trebamo dopustiti Gospodinu da promijeni naše srce. Ovo je put: hoditi zajedno i služiti zajedno, stavljajući molitvu na prvo mjesto. Naime, kad kršćani sazrijevaju u služenju Bogu i drugima, oni također rastu u međusobnom razumijevanju“.

Zajedno, kao braća i sestre u Kristu, molimo s Pavlom, govoreći: „Što nam je činiti, Gospodine?“ A u tom postavljenom pitanja već se krije odgovor, jer prvi odgovor je molitva. Moliti za jedinstvo prva je zadaća našeg puta. I to je sveta zadaća, jer to znači biti u zajedništvu s Gospodinom, koji je prvi molio Oca za jedinstvo. Nastavimo također moliti za kraj ratova, posebno u Ukrajini i Svetoj Zemlji, pozvao je Papa uputivši srdačan pozdrav i „voljenom narodu Burkine Faso, posebno tamošnjim zajednicama koje su pripremile materijal za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana: neka ljubav prema drugima zauzme mjesto nasilja koje pogađa njihovu zemlju.“

„Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi – pripovijeda Pavao – ‘Ustani i pođi!’“ (Dj 22, 10). Ustani, govori Isus svakome od nas i našem traženju jedinstva. Ustanimo dakle u ime Kristovo iz svog umora i svojih navika, i nastavimo, idimo naprijed, zato što On to želi, i to hoće „da svijet uzvjeruje“ (Iv 17, 21). Molimo, dakle, i idimo naprijed jer to Bog želi od nas, rekao je Papa na kraju.

Foto: GUGLIELMO MANGIAPANE/REUTERS/PIXSELL