Papa primio sudionike plenarnog zasjedanja Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života

Zahvaljujem vam na svem trudu i radu koji obavljate u službi posvećenog života u sveopćoj Crkvi. Želio bih reći: u službi evanđelja, jer sve što činimo je u službi evanđelja, a vi posebno služite onom „evanđelju“ koje je posvećeni život, da bude to što jest, da bude evanđelje za današnji svijet. Želim vam zahvaliti i želim vas ohrabriti, jer znam da vaš zadatak nije lak. Zbog toga želim izraziti svoju blizinu svima koji vjeruju u budućnost posvećenog života, rekao je Papa.

Premda se u različitim dijelovima svijeta bilježilo i nastavlja se bilježiti opadanje zvanja za redovništvo, prevladala je i prevladala nada, utemeljena na ljepoti dara koji je posvećen život. Od presudne je važnosti, primijetio je Sveti Otac, usredotočiti se na Božji dar, na besplatnost njegova poziva, na preobražavajuću snagu njegove Riječi i njegova Duha. Potičem vas i one koji u raznim ustanovama i partikularnim Crkvama pomažu posvećenim muškarcima i ženama, polazeći od „deuteronomijskog“ sjećanja, da s povjerenjem gledaju u budućnost. Zašto kažem „deuteronomijsko“ sjećanje? Zato što je vrlo važno njegovati spomen. Sjetimo se one poruke iz Ponovljenog zakona: „Sjeti se, Izraele, sjeti!“. To je ono sjećanje na prošlost, na vlastitu prošlost, na vlastitu ustanovu, sjećanje na korijene. I to nam pomaže rasti. Kad izgubimo sjećanje, ono sjećanje na čudesa koja je Bog učinio u Crkvi, u našoj ustanovi, u mojemu životu – svatko može reći za sebe samoga – gubimo snagu i nećemo moći dati život. Zato kažem deuteronomijsko pamćenje, objasnio je Papa.

Mislim da se vaša služba, danas više nego ikada, može sažeti u dvije riječi: razlučivati i pratiti. Poznajem mnoštvo situacija s kojima se morate nositi svaki dan. Posrijedi su često složene situacije, koje zahtijevaju dublje proučavanje njihove povijesti, u dijalogu s poglavarima ustanove i s pastirima. To je ozbiljno i strpljivo djelo razlučivanje, koje se može vršiti samo na obzoru vjere i molitve. Razlučivati i pratiti. Osobito pratiti novoosnovane zajednice, koje su još više izložene riziku autoreferencijalnosti, rekao je Papa.

Uzajamno slušanje između uredâ Svete Stolice i pastirâ, kao i vrhovnih poglavara, rekao je u svome obraćanju papa Franjo, bitan je vid sinodalnog puta koji smo započeli. Ali u širem i temeljnijem smislu, rekao bih da su posvećeni muškarci i žene pozvani dati važan doprinos u ovom procesu: doprinos za koji crpe nadahnuće – ili bi trebali crpiti – iz dobrog poznavanja prakse bratstva i dijeljenja i u životu zajednice i u apostolskom zalaganju.