To izdanje, koje je uredila Papinska komisija za Latinsku Ameriku i koje će biti predstavljeno u rujnu, objedinjuje glavne nastupe na Svjetskim susretima na kojima su se od 2014. godine okupile tisuće predstavnika pučkih pokreta na različitim krajevima američkog kontinenta, prenosi Vatican News. Papa je počeo svoje razmišljanje ističući da oni koji žive na teritorijalnim i egzistencijalnim periferijama nisu samo sektor stanovništva do kojeg treba doći kao Crkva, nego „sjeme i grana koji će poput sjemena gorušice donijeti mnogo ploda“, jer ih shvaća kao „polugu velike društvene preobrazbe“. Stoga oni nisu pasivni čimbenici ili jednostavni primatelji socijalne pomoći koji se moraju predati razmišljanju o tome kako društvene elite upravljaju svjetskim poretkom, nego su istinski aktivni protagonisti, čimbenici budućnosti čovječanstva, čija „mirna pobuna“ računa na Papinu solidarnost.

U tom sklopu društvenih pokreta koji imaju transnacionalno i transkulturalno obilježje Sveti Otac prepoznao je „višestruki model“ na koji se pozivao u svojoj apostolskoj pobudnici „Radost evanđelja“ (br. 2), a koji se sastoji od društvenog obrasca utemeljenog na kulturi susreta. Za papu Franju ta pluralnost pokreta, čija se iskustva u borbi za pravdu pojavljuju u knjizi, predstavlja veliku društvenu alternativu, snažan krik, znak suprotstavljanja, nadu da se „sve može promijeniti“. Njihov ih način odupiranja prevladavajućem modelu, kroz svjedočanstvo rada i patnje, otkriva kao „čuvare“ bolje budućnosti.

Ponovo naglašavajući svoje uvjerenje da se današnje čovječanstvo suočava s epohalnom promjenom koja je obilježena strahom, ksenofobijom i rasizmom, Papa je napomenuo da pučki pokreti mogu biti izvor moralne snage za obnovu naše demokracije. Naime, u globalnom društvu, ranjenom gospodarstvom koje je sve dalje od etike, te društvene stvarnosti mogu djelovati kao protuotrov protiv populizama i političkog spektakla, budući da uvode osjećaj sudjelovanja građana s pozitivnom sviješću o drugom – napisao je Sveti Otac i primijetio da je to posljedica promicanja „snage NAS“ koja se odupire kulturi kojoj je u središtu JA.

Na kraju je Papa istaknuo ljudski rad kao jedno od onih svetih prava koje mora biti čuvano u svakoj osobi. Pred naletima novoliberalnih i novodržavnih teza koje ljude guše i pritišću u njihovim radnim iskustvima, Papa je pozvao na novi humanizam koji će zaustaviti nepismenost suosjećanja i pomračenje kulture i poimanja općeg dobra koje se sve više širi.