Na svetkovinu apostolskih prvaka papa Franjo predvodio je u vatikanskoj bazilici svečanu misu. Prije mise je blagoslovio palije koji će se predati dekanu Kardinalskog zbora i nadbiskupima metropolitima imenovanima tijekom ove godine. Palij će svakom pojedinom nadbiskupu metropolitu predati papinski predstavnik u pripadajućem metropolijskom sjedištu. S Papom su koncelebrirali kardinali biskupskog reda i nadsvećenik Papinske bazilike Svetoga Petra kardinal Angelo Comastri.

Paliji. Foto: Vatican Media

Kao okosnicu svoje homilije Papa je uzeo dva izraza: jedinstvo i proroštvo. Govoreći o prvom izrazu, jedinstvu, Papa je primijetio kako su Petar i Pavao bili veoma različiti kao osobe ali su se smatrali braćom među kojima, istina, postoje razmirice, ali koja se ne prestaju voljeti. Prisna povezanost između njih dvojice nije dolazila od prirodnih nagnuća nego od Gospodina. On nam nije naredio da se jedini drugima moramo sviđati, nego da jedni druge moramo ljubiti. On je taj koji nas ujedinjuje, a da nas pritom ne čini jednolikima. On nas sjedinjuje u različitosti, rekao je Sveti Otac. U nastavku homilije Papa je istaknuo kako je izvor toga jedinstva molitva te je podsjetio kako su u prvim progonima kršćani snagu i hrabrost i u najtežim trenucima nalazili u zajedničkoj molitvi. „Iz molitve su crpili hrabrost, iz molitve se rađalo jedinstvo jače od svake prijetnje“, istaknuo je Sveti Otac te dodao: „Jedinstvo je princip koji se pokreće molitvom, jer molitva omogućuje Duhu Svetom intervenirati, otvoriti nadi, smanjiti razlike, držati se zajedno kad je teško“.

U nastavku je Papa primijetio kako se u tim dramatičnim trenucima progona nitko ne tuži na zlo, na progone, na Heroda. Nitko ne proklinje Heroda dočim smo mi navikli grditi ljude na odgovornim položajima. Uzaludno je da kršćani rasipaju svoje vrijeme na jadikovanje na svijet, društvo, na ono što nije dobro. Žalopojkama se ništa neće promijeniti. Sjetimo se kako žalopojka zatvara vrata Duhu Svetom da djeluje, rekao je Papa te pozvao vjernike da se zapitaju „Čuvamo li jedinstvo molitvom, naše jedinstvo Crkve? Molimo li jedni za druge? Što bi se dogodilo kad bi se više molilo, a manje mrmljalo, kad bismo svoj jezik malo obuzdali? Dogodilo bi se ono što se dogodilo Petru u tamnici: kao i tada mnoga bi se vrata koja dijele otvorila, mnogi bi okovi koji sputavaju pali“, rekao je Papa te pozvao vjernike da mole jedni za druge ali i za one koji su na vlasti jer je to zadaća koju nam Gospodin povjerava kad traži da „molimo i za one koji nisu naši istomišljenici, za one koji su nam zalupili vrata pred nosom, za one kojima nam je teško oprostiti. Samo molitva raskida okove, kao Petru, samo molitva utire put jedinstvo“, istaknuo je Papa u homiliji na misi na svetkovinu svetih Petra i Pavla slavljenoj u vatikanskoj bazilici.

Govoreći zatim o proroštvu Papa je rekao da se proroštvo rađa kada dopustimo Bogu da nas izazove: ne kad se uživa vlastiti spokoj i sve drži pod kontrolom. Ono se ne rađa iz moje glave, iz moga zatvorenog srca. Samo onaj tko se otvori Božjim iznenađenjima postaje prorok.

Danas nam je potrebno proroštvo, ali istinsko proroštvo: ne blebetala koja obećavaju nemoguće, nego svjedočanstvo da je evanđelje moguće. Ne trebaju nam čudesna očitovanja. Zaboli me kad čujem da netko govori: „Želimo proročku Crkvu“. Dobro. A što činiš da Crkva bude proročka? Potrebni su životi koji očituju čudo Božje ljubavi. Ne snaga, nego dosljednost. Ne riječi, nego molitva. Ne proglasi, nego služenje. Želiš li proročku Crkvu? Počni služiti i budi tiho. Ne teorija, nego svjedočenje. Ne trebamo biti bogati, nego ljubiti siromahe; ne zarađivati za sebe same, nego se trošiti za druge; ne pristajati uz svijet, biti dobri sa svima – kod nas se kaže: „biti dobar i s Bogom i s vragom“, biti dobar sa svima – ne, to nije proroštvo. Potrebna nam je, naprotiv, radost za svijet koji će doći, a ne oni pastoralni planovi koji kao da u sebi samima imaju vlastitu djelotvornost, kao da su sakramenti, djelotvorni pastoralni projekti, ne, nego trebamo pastire koji prikazuju svoj život, koji su zaljubljeni u Boga. Tako su i Petar i Pavao naviještali Isusa, kao oni koji su zaljubljeni u njega. Petar, prije nego će biti raspet na križ, ne misli na sebe nego na svoga Gospodina, držeći se nedostojnim umrijeti poput njega traži da bude raspet s glavom prema dolje. Pavao, prije nego će mu odrubiti glavu, misli samo na to kako darivati život i piše da želi biti prinesen „za žrtvu ljevanicu“ (2 Tim 4 6). To je proroštvo. Ne riječi. To je proroštvo, proroštvo koje mijenja povijest“, rekao je Papa.

Kao što je Gospodin preobrazio Šimuna u Petra, tako poziva svakoga od nas da nas učini živim kamenjem kojim će graditi obnovljenu Crkvu i čovječanstvo. Uvijek ima onih koji razaraju jedinstvo i gase proroštvo, ali Gospodin vjeruje u nas i traži od tebe „Želiš li biti graditelj jedinstva? Želiš li biti prorok moga neba na zemlji?“. Draga braćo i sestre, pustimo Isusu da nas izazove i nađimo hrabrosti da mu kažemo: „Da, želim to“, zaključio je svoju homiliju papa Franjo.