Papa se vraća u Fatimu

Kada 12. i 13. svibnja Ivan Pavao II. posjeti Fatimu bit će to treći put od početka njegove papinske službe da kao papa posjećuje to marijansko svetište u kojem je g. 1917. troje pastira, Lucija, Francisco i Jacinta bilo svjedokom Gospinih ukazanja. Ujedno će to biti njegovo 92. inozemno putovanje. Sveti je Otac već dva put pohodio to portugalsko selo kako bi zahvalio Gospi Fatimskoj što mu je spasila život u atentatu g. 1981. Prvo Papino hodočašće bilo je 13. svibnja 1982., godinu dana nakon atentata na trgu Svetog Petra, a drugo 13. svibnja 1991. na desetu obljetnicu toga događaja. Bit će to u stvari četvrti put da Papa boravi u Lisabonu jer je u zračnu luku toga grada bio prisiljen sletjeti zbog tehničkoga kvara 2. ožujka 1983.
Svojim ponovnim pohodom Fatimi Papa će zaključiti dugotrajni postupak proglašenja blaženima dvoje pastira vidjelaca: Jacinte i Francisca Marta, koji je na ispitivanju Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih bio od ljeta 1979. Između Pape i ukazanja u Fatimi neosporno postoji duboka povezanost događaja i datuma. On je sam, nakon atentata 13. svibnja 1981., povjerio kardinalu Eduardu Pironiju: “Svoj život dugujem samo Gospi Fatimskoj”. Nije tek riječ o podudarnosti između dana ukazanja 13. svibnja 1917. i atentata koji se zbio na isti datum 64 godine kasnije. Rane koje mu je nanio Ali Agca bile su doista toliko teške da je Papi život praktički visio o koncu. Toliko teške da se, kao što je to zapisao kardinal Poletti, sam atentator u razgovoru s Papom u Rebibbiji zapitao: “Zašto niste mrtvi? Znam da sam dobro ciljao”.
No Papu uz Fatimu veže i još nešto: presudna uloga koju je imao u rušenju komunizma u Istočnoj Europi postavši na taj način protagonistom jednog od proroštava Gospe Fatimske. Prva od glasovitih tajni koje je Gospa povjerila portugalskim pastirima već se ispunila a odnosila se na smrt dvoje od troje vidjelaca, upravo novih blaženika Jacinte i Francisca koji su nedugo nakon ukazanja umrli u dobi od 9 odnosno 10 godina. O drugoj se tajni mnogo govorilo: u njoj se tražilo da Papa zajedno s biskupima iz cijeloga svijeta posveti Rusiju Bezgrešnom Srcu Marijinu. “Ako se posluša moj zahtjev”, rekla je Gospa 13. svibnja 1917., kada Oktobarska revolucija još uvijek nije bila buknula, “Rusija će se obratiti i bit će mir. Inače će pronositi svijetom svoje zablude: mnogi će pravednici biti mučeni, Sveti će Otac mnogo trpjeti, mnogi će narodi biti potlačeni”.
Ivan Pavao II. ispunio je tu Gospinu želju 25. ožujka 1984. na Trgu Svetog Petra pred kipom dopremljenim iz Portugala.
S. Lucija, koja danas ima 93 godine, uvijek je šutjela no u razgovoru od prije dvije godine s kardinalima Padiyarijem i Vidalom rekla je da je to posvećenje iz g. 1984. spasilo čovječanstvo od atomskog rata. Oni koji se sjećaju godina koje su prethodile Gorbačovljevoj eri ne mogu ne priznati da svijet nikada kao tada nije bio blizu propasti.
Ako je dakle, kao što se to da iščitati iz proroštava fatimskih ukazanja, došlo do izvanrednoga Božjeg zahvata u ljudskoj povijesti, ostvarena po Marijinu zagovoru, i Ivan Pavao II. sa svojim osobnim trpljenjem i svojom velikom vjerom bio je njegovo djelatno oruđe. Ovo njegovo treće putovanje u Fatimu u stanovitom smislu zaključuje stoljeće patnje i otvara nove vidike Marijine poruke. Upravo kao što je rekao 13. svibnja 1991., klečeći pred Gospinim kipom u Fatimi, u čijoj je kruni stavljen metak koji mu je zamalo oduzeo život, u nazočnosti milijun vjernika: “Povjeravam gospodarici i majci svih naraštaja dobre nakane i hod naraštaja XX. i XXI. stoljeća… Majko nade koračaj s nama, koračaj s narodima, koračaj s mladeži prema budućnosti solidarnosti i ljubavi…”.
Jer Papa zna da je svijet, i nakon što je izmaknuo pogibelji, ostao u “vlasti najrazličitijih i često tragičnih povijesnih događanja” i da zlo uvijek vreba iz zasjede: ranije se zvalo marksizam, danas rašireni ateizam i posvjetovnjačenje koje okreće leđa Bogu.
Je li to smisao preostale “treće tajne”, koja još uvijek nije otkrivena? “Nije dano da se objavi”, upozorila je u razgovoru s. Lucia koja nastavlja zahtijevati da se u vezi s njom ophodi razborito jer bi se mogla krivo protumačiti. “Treća tajna”, poznata Ivanu XXIII., Pavlu VI. i Ivanu Pavlu II., te još malom broju osoba, vjerojatno će i ostati tajnom. No Gospine riječi, uzete u cijelosti, osim majčinske ljubavi prema ljudima, objavljuju snažni poziv na pokoru i obraćenje. Upravo ono što označava i papinsku službu Ivana Pavla II. koji traži oproštenje grijeha, poziva na novu evangelizaciju i vodi Crkvu sve bližem trećem tisućljeću. (sa – prema dosjeu talijanske novinske agencije SIR)
1