Razmatrajući Laudato si’ zajednice, pokret ljudi i udruženja koje su organizirali Crkva iz Rietija i Slow Food, međunarodna udruga za ekološku hranu, kako bi širili misao o Papinoj enciklici, Sveti Otac se prisjetio razornog potresa koji je u kolovozu 2016. godine, pogodio Amatrice i središnju Italiju, te prouzročio 300 žrtava. Sjećanje na Amatrice koji je posjetio dva mjeseca nakon potresa – istaknuo je papa Franjo u poruci – uvijek je u njegovom srcu i znak je nade da se možemo naći upravo na tom mjestu i raspravljati o neravnotežama koje uništavaju naš zajednički dom.

Ne samo da je to znak blizine braći i sestrama koji još uvijek žive na prijelazu između sjećanja na strašnu tragediju i obnove koja kasni, nego izražava i volju da se glasno i jasno kaže da su siromašni oni koji plaćaju najskuplju cijenu uništavanja okoliša. Rane nanesene okolišu, neumoljivo su rane nanesene najnezaštićenijem čovječanstvu.

Nakon što se prošle godine suočio s pitanjem plastike koja guši naš planet – napisao je Papa i primijetio – ovogodišnji Forum razmatra tešku i neodrživu situaciju Amazonije i naroda koji u njoj žive, nadahnjujući se na temi Sinode biskupa za panamazonske krajeve koja će se slaviti u listopadu i čiji je radni dokument nedavno predstavljen. Situacija u Amazoniji tužan je primjer onoga što se događa u mnogim dijelovima planeta, tamo gdje prevladava slijepi i razorni mentalitet koji stavlja zaradu ispred pravde, očitujući tako osvajačko ponašanje kojim se čovjek odnosi prema prirodi.

Ne zaboravite da su socijalna pravda i ekologija duboko povezane – napisao je Sveti Otac i napomenuo – Ono što se događa u Amazoniji imat će posljedice na svjetskoj razini, no već je tisućama ljudi oteta zemlja, postali su na njoj stranci. Razbijanjem milenijske ravnoteže koja je ujedinjavala te narode na njihovoj zemlji, uništena im je kultura i tradicija. Čovjek ne može ostati ravnodušan pred tim uništenjem, a ni Crkva ne može šutjeti. Vapaj siromašnih mora odzvanjati na njezinim usnama.

Trebamo cijeniti ljepotu kojom smo okruženi i od koje smo satkani – napisao je papa Franjo i dodao – Hvalospjev je plod kontemplacije, a kontemplacija i hvala vode prema poštivanju; poštivanje pak prema gotovo štovanju stvorenih dobara i njihovog Stvoritelja. Euharistijsko ponašanje gaji narav darovanosti koju sva živa bića nose u sebi. Svaka nam je stvar besplatno dana, ne da nam bude oteta, nego da postane dar koji ćemo dijeliti i darivati kako bi radost bila za sve i tako postala još veća. Svaki oblik poštovanja nastaje iz sposobnosti znati se odreći nečega radi većeg dobra i dobra drugih. Askeza nam pomaže da promijenimo osvajačko ponašanje, uvijek nastojeći prihvatiti oblik dijeljenja, te ekološki, uljudan i pristojan odnos – zaključio je Papa.