Polazeći od teme jubileja „Hodočasnici nade“ koja je nadahnula generalni kapitul družbe, Sveti se Otac u svom govoru osvrnuo na tri posebna aspekta službe: migranti, „majstori nade“; potreba za ad hoc pastoralom; milosrđe koje u središte ponovno stavlja osobu, njezina prava i dostojanstvo. Poseban je apel uputio u vezi s natalitetom: „Italiji su potrebni migranti i treba ih primiti, pratiti, promicati i integrirati.“

Pronaći kruh svagdašnji negdje drugdje

„Lijepo je što ste se u planiranju budućeg misionarskog i karitativnog pastorala u korist migranata odlučili nadahnuti temom Jubileja“, primijetio je papa polazeći u svom razmišljanju od prve među obrađivanim temama, od migranata, u korist kojih taj red, koji je osnovao sveti Giovanni Battista Scalabrini, obavlja svoj apostolat. „Ljudi odlaze u nadi da će kruh svagdašnji pronaći negdje drugdje“, napomenuo je papa citirajući njihova utemeljitelja, te dodao da ne odustaju, čak ni kada se čini da sve ide protiv njih, i kada nailaze na zatvaranja i odbijanje.

„Njihova ustrajnost, često poduprta ljubavlju prema obiteljima koje su ostale u domovini, puno nas uči, posebno vas koji, migranti među migrantima – kako vas je želio vaš utemeljitelj – dijelite njihov put“, rekao je Sveti Otac.

Povijest spasenja je povijest migranata

„Kroz dinamiku susreta, dijaloga, prihvata Krista prisutnoga u strancu, vi rastete zajedno s njima, solidarni jedni s drugima, prepušteni ‚u Bogu i samo u Bogu‘. Nemojte zaboraviti Stari zavjet: udovica, siroče i stranac. Oni su Božji miljenici“, napomenuo je.

„Potraga za budućnošću koja pokreće migranta, osim toga, izražava potrebu za spasenjem koja ujedinjuje sve, bez obzira na rasu i stanje. Doista, itinerancija ispravno shvaćena i življena, može postati, čak i u boli, dragocjena škola vjere i ljudskosti, i za one koji pomažu i za one kojima se pomaže. Nemojmo zaboraviti da je sâma povijest spasenja povijest migranata, naroda u pokretu“, upozorio je papa.

Rasti zajedno s migrantima

Osvrćući se na drugu točku razmišljanja, usredotočenu na potrebu pastorala nade, rekao je kako migracije s jedne strane, uz odgovarajuću potporu mogu postati trenutak rasta za sve, s druge pak, ako se proživljavaju u samoći i napuštenosti, mogu se pretvoriti u drame egzistencijalne iskorijenjenosti, krize vrijednosti i perspektiva, do te mjere da dovedu do gubitka vjere i do očaja.

„Nepravde i nasilje kroz koje prolaze tolika naša braća i sestre, otrgnuti iz vlastitoga doma, često su toliko neljudski da mogu i najjače odvući u tamu malodušnosti ili mračne rezignacije. Ne treba zanemariti da svakog migranta treba prihvatiti, pratiti, promicati i integrirati. Zbog toga je potreban netko tko se saginje nad rane migranata, brinući o njihovoj krajnjoj tjelesnoj, duhovnoj i psihičkoj ranjivosti, ako želimo da im ne nedostaje snage i otpornosti potrebne za nastavak započetog putovanja. Potrebni su čvrsti pastoralni zahvati blizine, na materijalnoj, vjerskoj i ljudskoj razini, kako bi se u njima poduprla nada, a s njom i nutarnji putovi koji vode do Boga, vjernoga suputnika, uvijek prisutnoga uz one koji trpe“, naglasio je papa Franjo.

Velike nesreće i danas pritišću svijet

„Sveti se Otac osvrnuo i na pad nataliteta kao na žalosni rašireni trend. Mnogo zemalja danas treba migrante. Primjerice, Italija nema djece. Prosječna dob stanovnika je 46 godina. Italija treba migrante i mora ih primiti, pratiti, promicati i integrirati. Tu istinu moramo reći“, poručio je.

„Stanje se nije mnogo promijenilo u usporedbi s onim kada je uoči jubileja 1900. sveti Giovanni Battista Scalabrini rekao da svijet uzdiše pod teretom velikih nesreća. Doista, i u naše doba, oni koji odlaze često to čine zbog tragičnih i nepravednih razlika u mogućnostima, demokraciji, budućnosti ili razornim ratnim scenarijima koji pogađaju planet“, istaknuo je papa.

Između ravnodušnosti i spekulacija

„Tim su elementima pridodani još i zatvorenost i neprijateljstvo bogatih zemalja, koje onoga tko pokuca na vrata vide kao prijetnju vlastitom blagostanju. Tako se, u dramatičnom sučeljavanju interesa onih koji štite svoj prosperitet i borbe onih koji pokušavaju preživjeti, bježeći od gladi i progona, gube brojni ljudski životi, pod ravnodušnim pogledom onih koji se ograničavaju na gledanje te predstave, ili još gore, koji spekuliraju na koži onih koji pate“, rekao je Sveti Otac.

Neka milosrđe ponovno stavi osobu u središte

„Ako je u Bibliji, jedan od zakona Jubileja bio povrat zemlje onima koji su ju izgubili, danas se taj čin pravednosti može ostvariti, u drugom kontekstu, u milosrđu koje ponovno stavlja u središte osobu, njezina prava i dostojanstvo“, objasnio je papa govoreći o trećem aspektu.

Na kraju je papa Franjo potaknuo redovnike da njihov kapitul bude prilika za produbljivanje i obnovu života i poslanja počevši od vremena ponizne i radosne zahvale, pred euharistijom, raspetome Isusu i Mariji, Majci migranata. „Samo odatle  počinjemo hodati zajedno, s nadom, u ljubavi“, istaknuo je na kraju papa Franjo.