Katkada, kada se razmišlja o osobi koja je utemeljila škole, filozofske ili teološke, postoji rizik instrumentalizacije učitelja, kako bismo rekli stvari koje se nama čine; to se dogodilo s tomizmom, rekao je Papa pozivajući se, kao primjer, na jednu od brojnih tumačenja tomizma koje je svetoga Tomu navelo da bude rob „kazuističkoga razmišljanja“. Tako kazuističko, oportunističko tumačenje umanjuje i čini smiješnom učiteljevu misao.

U tumačenju misli učitelja, prvi je korak kontemplacija, kako bismo mi bili primljeni u tu učiteljsku misao. Drugi je objašnjenje, i to na suzdržan način. I na kraju, interpretacija, ali s velikim oprezom, kazao je Papa te pojasnio: Učitelj je netko tko pokreće cijelu struju misli. Ne valja nikada koristiti učitelja za stvari koje ja mislim, nego ono što mislim treba staviti u svjetlo učitelja; neka svjetlo učitelja to protumači.

Prije nego što govorimo o svetom Tomi, o tomizmu, prije poučavanja, trebamo razmatrati; razmatrati učitelja, shvatiti dalje od intelektualne misli što je učitelj živio i što nam je želio reći, rekao je Sveti Otac te upozorio na mogućnost da se lik učitelja svede na lik mislioca, ali na taj se način uništava njegova misao. Oduzimam mu snagu, oduzimam mu život, dodao je te istaknuo: Sveti Toma je bio svjetlo crkvene misli, i mi ga trebamo štititi od svih tih intelektualističkih redukcionizama koji ograničavaju veličinu njegove učiteljske misli. „Tomizam ne smije biti muzejski predmet, nego uvijek živi izvor“, poručio je.

U uručenom, unaprijed pripremljenom, govoru, Papa se – u vidiku 700. obljetnice kanonizacije „velikoga teologa“ svetoga Tome Akvinskoga, koja se slavi sljedeće godine – tog crkvenog naučitelja spomenuo prije svega kao sveca, vjernoga učenika utjelovljene Mudrosti. Osim toga, bio je neumorni tražitelj Božjega lica; onaj koji si je uvijek postavljao pitanje: Što je Bog?

Riječ Božja, već prihvaćena u srcu, treba doprijeti do inteligencije da bi obnovila naš način razmišljanja, kako bismo sve vrednovali u svjetlu vječne Mudrosti. Zanosno traženje Boga jesu istodobno molitva i kontemplacija, tako da je sveti Toma model teologije koja se rađa i raste u ozračju klanjanja. To traženje istine o Bogu rabi dva „krila“, vjere i razuma. Kao što znamo, način na koji je sveti Toma znao uskladiti dva svjetla vjere i razuma ostaje uzoran, istaknuo je Papa.

Sveti Otac potom se spomenuo jedne od brojnih prosvjetljujućih nauka svetoga Tome koji se nalazi i u enciklici Laudato si’. Sve stvoreno je za svetoga Tomu prvi izraz divne Božje velikodušnosti, štoviše, njegova besplatnoga milosrđa. To je ključ ljubavi, kaže sveti Toma, koja je otvorila Božju ruku i uvijek ju drži otvorenom. On razmatra potom Božju ljepotu koja blista u uređenoj raznolikosti stvorenja, rekao je Papa. Na kraju uručenoga govora papa Franjo potiče sudionike kongresa da se ne boje uvećati i obogatiti stare i uvijek plodonosne stvari novima.