Traženje oprosta pročitalo sedam kardinala

Sedam kardinala – Gracias, Czerny, O’Malley, Farrell, López Romero, Fernández i Schönborn – bili su glas Crkve koja moli oprost za rane koje „ne prestaju krvariti“ među ljudima čije je povjerenje iznevjereno. Papa je napisao nakane jer „bilo je potrebno naše glavne grijehe nazvati imenom, a mi ih skrivamo ili izgovaramo previše pristojnim riječima“.

Prosjaci Očeva milosrđa

Uslijedila su svjedočanstva triju osoba koje su osobno pretrpjele rane prouzročene zlostavljanjem, ratom i ravnodušnošću pred dramom migracija, odnosno o osobama koje su preživjele nasilje svećenika, brodolom i bombardiranje u Siriji.

„Mi smo ovdje prosjaci Očeva milosrđa. Crkva je uvijek Crkva siromaha duhom i grješnika koji traže oproštenje, a ne samo pravednika i svetaca. Nitko se ne spašava sam, ali jednako je tako istina da grijeh jednoga ostavlja posljedice na mnoge: kao što je sve povezano u dobru, povezano je i u zlu“, rekao je papa Franjo.

„Samo liječeći bolesne odnose možemo postati sinodalna Crkva. Ispovijedanjem počinjenih grijeha možemo povratiti vjerodostojnost u poslanju i liječiti rane“, napomenuo je.

Poput carinika

Papa Franjo se potom osvrnuo na prispodobu o farizeju i cariniku iz Lukina Evanđelja. „Prvi si umišlja da moli, ali zapravo slavi samoga sebe, dok carinik plače i kaje se. Mi smo danas svi poput carinika, oborili smo oči i sramimo se svojih grijeha. Poput njega ostajemo odostraga, oslobađajući prostor koji zauzimaju umišljenost, licemjerje i ponos. I mi, biskupi, svećenici, Bogu posvećene osobe…ne bismo smjeli zazvati ime Božje ako ne molimo oproštenje od naše braće i sestara, od Zemlje i od svih stvorenja“, naglasio je Sveti Otac.

Sve brutalnije nasilje

Spomenuvši početak nove etape Sinode Papa je upitao: „kako bismo mogli biti sinodalna Crkva bez pomirenja?“, te postavio još jedno pitanje: „Pred zlom i nedužnom patnjom pitamo: gdje si ti Gospodine?“

„Međutim, pitanje trebamo postaviti sebi i preispitati se o odgovornostima koje imamo kada ne uspijemo zlo zaustaviti dobrim. Ne možemo očekivati ​​da ćemo sukobe riješiti poticanjem nasilja koje postaje sve brutalnije, iskupiti se nanošenjem boli, spasiti se smrću drugih. Kako možemo ići za srećom plaćenom cijenom nesreće naše braće i sestara“, upozorio je.

Raskinuti lance zloće

„Ispovijed je stoga prilika da ponovno uspostavimo povjerenje u Crkvu i prema njoj; povjerenje narušeno našim pogreškama i grijesima, te da počnemo liječiti rane koje ne prestaju krvariti, razbijajući lance zloće“, istaknuo je papa.

Završna molitva

Na kraju je Sveti Otac uputio završnu molitvu Bogu s još jednom molbom za oprost: „Pomozi nam da obnovimo tvoje lice koje smo unakazili svojom nevjerom. Tražimo oproštenje, osjećajući sram, od onih koji su bili povrijeđeni našim grijesima. Svi tražimo oproštenje, svi smo grešnici, ali svi imamo nadu u tvoju ljubav, Gospodine.“