Papa Lav prepoznao je taj kraj prožet dubokim kontrastima: živošću spontane i živahne pučke pobožnosti, ljepotom koja prožima uličice i trgove, ali i ranama koje su ostavili nasilje, nezaposlenost mladih, rano napuštanje škole i krhkost obitelji. Rane su to koje izbijaju na površinu u zanemarivanju ulica, predgrađa i zaboravljenih kutaka, a koje čine još hitnijom konkretnu i solidarnu prisutnost Crkve bliske ljudima i njihovom životu. Ne vjere svedene na nekoliko emotivnih događaja, nego svjedočanstva sposobnoga prožeti ​​​​svakodnevni život i dopustiti da ga prožme ona autentična radost koju Papa prepoznaje u stanovnicima Napulja. „Danas sam ovdje također kako bih se zarazio tom radošću“, rekao je rimski biskup.

Papa se u govoru nadahnuo evanđeoskim odlomkom o dvojici učenika na putu u Emaus (Lk 24, 13-31), iz kojega su riječi „Pođe s njima“ ujedno moto odabran za taj pastoralni posjet. „Skrb“ je riječ koja je odjekivala u srcu pape Lava, koji je dvojicu učenika usporedio s onima koji danas žive ne znajući protumačiti znakove povijesti, obeshrabreni i razočarani neostvarenim osobnim i pastoralnim nadama, tužnih lica i s gorčinom u srcu. „Isus je, međutim, uz nas i hodi s nama, prati nas kako bi nas otvorio novom svjetlu: njegov je stav onoga koji vodi brigu“, dodao je.

Papa je brizi suprotstavio zanemarenost; onu najočitiju na ulicama, na uličnim uglovima, u zajedničkim prostorima i na periferijama grada. Ali još više u situacijama u kojima se zanemaruje sam život, kada se ne uspijeva očuvati ljepota i dostojanstvo. Papa Lav XIV. je stoga potaknuo da se njeguje „unutarnja skrb“ – briga o srcu, čovječnosti i odnosima. Taj je poticaj posebno upućen onima koji imaju odgovorne dužnosti u Crkvi.

„Napulj je grad tisuću boja, gdje se kultura i tradicije prošlosti stapaju s modernošću i inovacijama; to je grad u kojemu se spontana i živahna pučka pobožnost isprepliće s brojnim društvenim slabostima i mnogobrojnim licima siromaštva; to je drevni grad, ali u stalnom pokretu, ispunjen s mnogo ljepote, a istodobno obilježen velikom patnjom, pa čak i krvlju okaljan nasiljem“, poručio je Sveti Otac. U takvom kontekst, napomenuo je rimski biskup, kršćanska se vjera ne može ograničiti samo na jednostavni emotivni događaj, nego mora prodrijeti duboko u tkivo života i društva. Crkva i svećenici pozvani su stoga slušati priče grada, prepoznati one kojima je najpotrebnije da budu saslušani, nudeći vidike nade i potičući izabiranje dobra.

„Mislim na umorne obitelji i često dezorijentirane mlade koje namjeravate pratiti, te na sve potrebe – ljudske, materijalne i duhovne – koje vam siromašni povjeravaju dok kucaju na vrata vaših župa i udruga“, rekao je Papa. Svemu se tomu dodaje osjećaj bespomoćnosti i zbunjenosti kada se riječi i djela čine neodgovarajućima za nova pitanja i izazove današnjice, posebno mladih. To je ljudski i pastoralni teret koji riskira da nas optereti, iscrpi i oduzme energiju, često pogoršan usamljenošću i pastoralnom izolacijom.

Zato nam je potrebna briga, istaknuo je Papa. Preuzimanje odgovornosti za unutarnju i duhovnu dimenziju, njegujući odnos s Gospodinom, zahtijeva hrabrost da znamo zastati, kako ne bismo službu sveli na jednostavni „posao koji treba obaviti“. Taj put prolazi i kroz bratstvo koje, kako je navedeno u Apostolskom pismu Vjernost koja rađa budućnost, valja smatrati „konstitutivnim elementom“ vlastitog identiteta, a ne „idealom ili sloganom“. Upravo zato što je sadašnje vrijeme izloženo „strujama usamljenosti“, u „slojevitijem i fragmentiranijem“ kulturnom okruženju, zahtijeva da se njeguje i kroz nove moguće oblike zajedničkoga života, poručio je. „Nije riječ samo o sudjelovanju na nekom susretu ili događaju, nego o radu na prevladavanju iskušenja individualizma. Razmišljajmo o tome kao svećenici i redovnici zajedno! Vježbajmo umijeće blizine“, dodao je.

Papa se potom osvrnuo na primarnu važnost laika i pastoralnih djelatnika, podsjećajući na potrebu promicanja evangelizacijskoga poslanja vrednovanjem različitih karizmi i službi. Potaknuo je prisutne da prihvate sinodsku metodu međusobnoga slušanja kako bi jasno istaknuli očekivanja, rane i nade, vraćajući sliku Crkve pozvane izići iz same sebe, preobraziti vlastiti stil, utjeloviti se među ljudima kao svjetlo nade.

„Stoga vas molim sljedeće: slušajte jedni druge, hodajte zajedno, stvorite simfoniju karizmi i službi i pronađite tako načine kako biste s pastoralne službe očuvanja prešli na misionarsku službu sposobnu za susret s konkretnim životom ljudi“, rekao je Papa te dodao da je to poslanje koje zahtijeva prinos svih. „U gradu obilježenom nejednakošću, nezaposlenošću mladih, ranim napuštanjem školovanja i obiteljskom krhkošću, naviještaj evanđelja ne može se odvojiti od konkretne i solidarne prisutnosti koja uključuje sve i svakoga: svećenike, redovnike i laike“, istaknuo je Papa, a izvijestio je Vatican News.