Vjernici ne smiju okretati glavu na drugu stranu kad susretnu slabe, nego moraju djelovati, zalažući se na socijalnom političkom polju, kako bi im se olakšalo njihova trpljenja, rekao je Papa u homiliji u kojoj je govorio o dva vida povijesti: današnje patnje i buduće nade, s jedne  su strane, dakle, bolna proturječja ljudske stvarnosti, a s druge budućnost spasenja stavljena u susret s Gospodinom.

Evanđelje nam pomaže shvatiti život tih osoba čiji je život potamnjen samoćom, ugašenim nadama i snovima potonulim u rezignaciji. Sve to zbog siromaštva na koje su prisiljeni, jer su žrtve nepravde i nejednakosti jednog društva odbacivanja, koje ih ne vidi i bešćutno ih prepušta njihovoj sudbini. Kršćanski odgovor na to jest „jačati nadu u sutra liječeći današnje patnje“. Nada koja se rađa iz evanđelja, naime, ne sastoji se u tome da pasivno čekamo da jednoga dana stvari krenu nabolje, to nije moguće, nego učiniti danas konkretnim Božje spasenje. Danas, svakoga dana. Kršćanska nada nije naivni i utopistički optimizam onih koji se nadaju da će se stvari promijeniti, nego graditi iz dana u dan, konkretnim gestama, Kraljevstvo ljubavi, pravde i bratstva koje je Krist donio. Kršćansku nadu nije širio levit i svećenik koji su zaobišli čovjeka kojeg su ranili razbojnici. Ne. Širio ju je tuđinac, Samarijanac koji se zaustavio i učinio gestu milosrđa. I danas Crkva kao da nam kaže: „Zaustavi se i širi nadu u siromaštvu. Približi se siromasima i širi nadu. Njegovu nadu, tvoju nadu i nadu Crkve. Kršćani su pozvani pretočiti nadu u svakodnevni život, u ljudske odnose, u socijalno i političko zalaganje“, rekao je Papa.

Od vjernika je Sveti Otac zatražio da, usred ruševina svijeta, budu neumorni graditelji nade; da budu svjetlo dok se spušta suton; da budu svjedoci suosjećanja dok posvuda vlada rastresenost; da budu budni i pažljivi usred raširenog ravnodušja i svjedoci suosjećanja, rekao je Papa još jednom podsjetivši na Božji stil koji se sastoji u blizini, suosjećanju i nježnosti. To je ono što On od nas traži, poručio je.

Od nas se traži da pobijedimo napast da se bavimo samo svojim problemima, da se raznježimo pred tragedijama svijeta, da suosjećamo s onima koji trpi. Kršćani su pozvani biti poput lišća: „upijati onečišćenje koje nas okružuje i pretvarati ga u dobro“. Ničemu ne služi govoriti o problemima, polemizirati, sablažnjavati se – to znamo svi – treba oponašati lišće, koje neprimjetno svakoga dana pretvara onečišćeni zrak u čisti. Isus želi da budemo „oni koji sve pretvaraju u dobro“, osobe koje uronjene u zagušljivi zrak koji svi udišemo, na zlo odgovaraju dobrom. Osobe koje djeluju: lome kruh s gladnima, zalažu se za pravdu, pridižu siromahe i vraćaju im njihovo dostojanstvo, kao što je učinio Samarijanac, rekao je Papa.