Na susretu sudjeluju predsjednici dvaju tijela koji su potaknuli skup, uime Papinske akademije za život nadbiskup Vincenzo Paglia te uime Kanadske biskupske konferencije biskup William McGrattan, uz stručnjake iz zdravstvenoga sektora, među kojima su liječnici i medicinske sestre koji dolaze iz cijeloga svijeta, a pripadaju različitim vjerskim konfesijama.

Osvrćući se u poruci na engleskom jeziku, objavljenoj u srijedu, 22. svibnja, na temu skupa, Papa ističe da se u današnje vrijeme, suočeni s tragičnim posljedicama rata, nasilja i različitih nepravdi, vrlo lako prepustiti boli, čak i očaju. Ipak, kao članovi ljudske obitelji i ponajviše kao vjernici, pozvani smo s ljubavlju i suosjećanjem pratiti osobe koje se bore i teško pronalaze razloge za nadu, ističe Sveti Otac. Papa podsjeća da nam nada daje snagu da se suočimo s pitanjima koja pred nas postavljaju izazovi, teškoće i brige života. Doista, svima koji su iskusili neizvjesnost koja često proizlazi iz bolesti i smrti, primjećuje papa Franjo, potrebno je svjedočanstvo nade onih koji se o njima brinu i ostaju uz njih. U tom smislu palijativna skrb dok nastoji što više ublažiti teret patnje, prije svega je konkretan znak blizine i solidarnosti s našom braćom i sestrama koji pate. Istodobno, ta vrsta pažnje pomaže pacijentima i njihovim bližnjima prihvatiti ranjivost, krhkost i ograničenost koje karakteriziraju ljudski život na ovom svijetu, dodaje Sveti Otac.

Papa naglašava da se istinska palijativna skrb radikalno razlikuje od eutanazije koja nije nikada izvor nade ili istinske brige za bolesne i umiruće. Ona je više neuspjeh ljubavi i odraz „kulture odbacivanja“ u kojoj se osobe više ne smatra temeljnom vrijednošću o kojoj se treba brinuti i koju valja poštovati (Fratelli tutti, 18). Naime, ističe Papa, eutanaziju se često lažno prikazuje oblikom suosjećanja.

Naprotiv, stav „suosjećanja“, što znači „osjećati s drugim“, ne uključuje namjerno djelovanje u svrhu okončanja života, nego spremnost da se podijeli teret osoba koje se suočavaju s posljednjim dijelom našega zemaljskog hodočašća. Palijativna skrb je pravi oblik suosjećanja jer odgovara na patnju, bilo fizičku, emocionalnu, psihološku ili duhovnu, potvrđujući temeljno i nepovredivo dostojanstvo svake osobe, a posebno umirućih, i pomažući im da prihvate neizbježni trenutak prijelaza iz ovoga života u život vječni, tumači Sveti Otac.

 U toj perspektivi, vjerska uvjerenja nude dublje razumijevanje bolesti, patnje i smrti, smatrajući ih dijelom otajstva Božje Providnosti i što se tiče kršćanske tradicije, sredstvom za postizanje posvećenja. Nije slučajno, primjećuje Papa, suosjećajno djelovanje i poštovanje medicinskog osoblja i specijaliziranih zdravstvenih radnika često uspjelo učiniti to da su ljudi na kraju svog života uspjeli pronaći duhovnu utjehu, nadu i pomirenje s Bogom, s članovima svoje obitelji i s prijateljima. Tu službu papa Franjo definira važnom te dodaje: „čak bih rekao ključnom u pomoći bolesnima i umirućima shvatiti da nisu izolirani, ni sami, da njihov život nije teret nego da su i dalje dragocjeni u Božjim očima i sjedinjeni s nama vezom zajedništva.“