Papa je novinarima rekao da razmišlja i o putovanju u Libanon, „zemlju u egzistencijalnoj krizi“ koja trpi zbog još nepomirenih različitosti. Maronitski patrijarh Bechara Boutros Rai predložio mu je da Libanon posjeti kao postaju u sklopu 33. inozemnog putovanja u Irak, no Papa je smatrao da to ne bi bilo dovoljno s obzirom na probleme koje ta zemlja trpi. No, u pismu libanonskom patrijarhu Papa je obećao da će se to putovanje ostvariti.

Istodobno je novinarima napomenuo da putovanje u Siriju nije izgledno, no istaknuo je svoju blizinu toj „izmučenoj i voljenoj“ zemlji.

Govoreći o dojmovima iz Iraka, svoj susret s velikim šijitskim ajatolahom Sayyidom Ali Al-Husaynijem al-Sistanijem, ocijenio je važnim korakom u razumijevanju između religija te ga stavio na istu razinu s potpisivanjem Deklaracije o ljudskom bratstvu u Abu Dhabiju u veljači 2019. Taj dokument, u tajnosti pripreman u šest mjeseci, koji je potpisao s velikim sunitskim imamom Ahmadom al-Tayyebom nazvao je prvim korakom, a susret s al Sistanijem drugim korakom u međureligijskim odnosima i najavio da će uslijediti i novi. Dokument o bratstvu svih ljudi nadahnuo je encikliku „Fratelli tutti”, rekao je Papa, istaknuvši da ih treba čitati zajedno jer su istoga usmjerenja.

Upitan je li susret s visokim šijitskim autoritetom u Iraku znak i šijitima u Iranu, Papa je odgovorio da je to bila „univerzalna poruka“, jer se osjetio „pozvan na to hodočašće vjere i pokore“. U ajatolahu je susreo „velikoga i mudroga čovjeka“, Božjega čovjeka. Devedesetogodišnji ajatolah dočekao ga je s poštovanjem i dobrodošlicom, te se Papa „osjećao počašćeno“. Opisao je ajatolaha, koji deset godina nije primio nijednoga političara, kao „hrabroga i mudrog čovjeka“. Spomenuo je riječi imama Alija, središnjega lika šijitskoga islama, koje je citirao ajatolah al Sistani, da je čovjek ili brat u vjeri ili odraz u stvorenom, istaknuvši „da smo svi zajedno braća i moramo napredovati zajedno s ostalim religijama“.

Papa je priznao da je bilo kritika i iz katoličkih redova, no „da bi se približilo drugima potrebno je i riskirati“. Te odluke uvijek se donose u molitvi i dijalogu, i nisu plod raspoloženja već smjera koji je zacrtao Drugi vatikanski koncil.

Papa je novinarima rekao i kako ga je duboko potresao posjet ruševinama Mosula te je pred razorenim crkvama i džamijama ostao bez riječi. Pritom je oštro osudio sve koji naoružavaju militante. Zatražio je da se imenuju i pozovu na odgovornost oni koji prodaju oružje, pozivajući ih da bar budu iskreni.

Papa je također istaknuo da ga je najviše pogodilo svjedočanstvo jedne majke koja je izgubila dijete u prvom bombardiranju tzv. Islamske države, koja je rekla „Opraštam“. Tu smo riječ izgubili; oprostiti, oprostiti neprijatelju – to je čisto evanđelje, istaknuo je Papa.

Obrazlažući svoju odluku da uslijed pandemije ipak putuje u Irak, Papa je istaknuo da je razmišljao o rizicima i odlučio iz unutarnjega uvjerenja, a odlučujuća je bila briga za ljude. Pridonijeli su i potresni izvještaji o sudbini Jezida koji su posebno trpjeli pod terorom Islamske države.

Papa je naposlijetku priznao novinarima da ga je to putovanje izmorilo znatno više nego prethodna, osvrnuvši se na svoje 84 godine. Istodobno je najavio da će predvoditi zaključnu misu Svjetskoga euharistijskoga kongresa u Budimpešti.

Na početku razgovora s novinarima Papa je pozdravio novoga prireditelja papinskih putovanja – Dieudonné Datonou naslijedio je u službi Kolumbijca Mauricija Rueda Beltza koji je prešao u diplomatsku službu. Također je čestitao Međunarodni dan žena, osudivši trgovinu i ponižavanje žena te istaknuvši kako su one “hrabrije od muškaraca”. Novinarima je zahvalio na praćenju posjeta.