Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

U Evanđelju ove Četvrte korizmene nedjelje pripovijeda se o ozdravljenju čovjeka slijepa od rođenja (usp. Iv 9, 1-41). Kroz simboličnost tog događaja, evanđelist Ivan govori nam o otajstvu spasenja: još dok smo bili u tami, dok je čovječanstvo hodalo u tmini (usp. Iz 9, 1), Bog je poslao svoga Sina kao svjetlo svijeta, da otvori oči slijepima i u naš život unese svjetlo.

Proroci su navijestili da će Mesija otvoriti oči slijepima (usp. Iz 29, 18; 35, 5; Ps 146, 8). Sâm Isus potvrđuje vlastito poslanje pokazujući da „slijepi progledaju“ (Mt 11, 4) i predstavlja se ovim riječima: „Ja sam svjetlost svijeta“ (Iv 8, 12). Doista, možemo reći da smo svi „slijepi od rođenja“, jer sami od sebe ne možemo vidjeti dubinu otajstva života. Stoga se Bog utjelovio u Isusu, kako bi blato naše ljudskosti, pomiješano s dahom njegove milosti, moglo primiti novo svjetlo, koje nam omogućuje napokon istinski vidjeti sebe, druge i Boga.

Začuđuje činjenica da se tijekom stoljeća proširilo mišljenje, koje je i danas prisutno, da je vjera svojevrsni „skok u tamu“, odricanje od razmišljanja, te bi po tom shvaćanju vjerovati značilo „slijepo“ vjerovati. U Evanđelju nam se, međutim, govori da se u dodiru s Kristom otvaraju naše oči, pa vjerski autoriteti uporno pitaju izliječenog slijepca: „Kako su ti se otvorile oči?“ (Iv 9, 10); i ponovno: „Kako ti otvori oči?“ (r. 26).

Braćo i sestre, i mi smo, ozdravljeni Kristovom ljubavlju, pozvani živjeti kršćanstvo „otvorenih očiju“. Vjera nije neki slijepi čin, neko odricanje od razuma, neka doktrina i religijska sigurnost koja odvraća naš pogled od svijeta. Naprotiv, vjera nam pomaže gledati „stvari s Isusove točke gledišta, onako kako ih on vidi, njegovim očima: ona je neko dioništvo u njegovu načinu gledanja“ (Lumen fidei, 18) i stoga nas traži da „otvorimo oči“, kao što je On učinio, posebno za patnju drugih i za rane svijeta.

Posebno danas, kad smo suočeni s mnogim pitanjima ljudskog srca i dramatičnim situacijama nepravde, nasilja i patnje koje obilježavaju naše vrijeme, potrebna nam je budna, pažljiva i proročka vjera koja otvara naše oči za tmine ovog svijeta i donosi u njega svjetlo evanđelja kroz predano zalaganje oko mira, pravde i solidarnosti.

Zamolimo Djevicu Mariju da nas prati svojim zagovorom, kako bi Kristovo svjetlo otvorilo oči naših srca i kako bismo mogli jednostavno i hrabro svjedočiti za njega.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Unatrag dva tjedna narodi na Bliskom istoku trpe okrutno nasilje rata. Na tisuće nevinih ljudi je ubijeno, a nebrojeni drugi prisiljeni su napustiti svojih domova. Ponovno izražavam svoju molitvenu blizinu svima koji su izgubili voljene u napadima u kojima su pogođene škole, bolnice i stambena naselja.

Stanje u Libanonu izaziva veliku zabrinutost. Nadam se putevima dijaloga koji mogu podržati vlasti zemlje u provedbi trajnih rješenja za tešku aktualnu krizu za opće dobro svih Libanonaca.

U ime kršćana Bliskog istoka i svih žena i muškaraca dobre volje, obraćam se onima koji su odgovorni za ovaj sukob: naredite prekid vatre! Neka se ponovno otvore putovi dijaloga. Nasilje nikada ne može dovesti do pravde, stabilnosti i mira koje narodi čekaju.

Pozdravljam sve vas, danas prisutne na Trgu svetog Petra!

Pozdravljam vjernike iz Valencije i Barcelone u Španjolskoj, te vjernike iz Palerma.

S radošću pozdravljam skupine mladih koji se pripremaju za primanje sakramenta potvrde: iz Berceta, Biskupija Parma; iz Tuta, Biskupija Firenca; te iz Torre Maine i Gorzana, Biskupija Modena-Nonantola. Također pozdravljam mlade iz rimske župe Svetog Grgura i mlade iz Capriana del Collea i Azzano Melle, Biskupija Brescia.

Svima želim ugodnu nedjelju!