PAPA LAV XIV.

ANGELUS

Trg slobode (Piazza della Libertà)
Castel Gandolfo

Nedjelja, 16. kolovoza 2026.

Draga braćo i sestre, želim vam dobru nedjelju!

Jučer smo promatrali Djevicu Mariju u njezinoj neraskidivoj povezanosti sa Sinom: ni smrt nije mogla prekinuti ono zajedništvo duše i tijela koje je vječni život. Svaka nas nedjelja podsjeća da je ista punina pripravljena onima koji slijede Isusa: njegovo uskrsnuće nije događaj iz prošlosti, nego novi život koji zahvaća i nas.

O tome nam danas svjedoči žena Kanaanka, glavni lik Evanđelja naviještenoga u liturgiji (Mt 15, 21–28). Premda ne pripada njegovu narodu i živi u tuđinskom kraju, uporno nastoji razgovarati s Isusom, slijedeći ga poput učenice koja je s njim već povezana. Čini se da se nikada prije nisu susreli, ali se vjera u njoj već na tajanstven način rodila. Ne traži nešto za sebe, nego mir za svoju izmučenu kćer i uzda se u Isusa, u kojemu prepoznaje Mesiju, Davidova potomka (usp. r. 22).

Evanđelist ne skriva prepreke s kojima se ta žena susreće. Učenici je doživljavaju kao nekoga tko im smeta, a i sam se Isus opire njezinim molbama. Učitelj se, naime, bio povukao u taj kraj (usp. r. 21) i možemo zamisliti da je, kao i u drugim prilikama, tražio osamljeno mjesto gdje bi molio i oblikovao svoje učenike. U tom se trenutku, međutim, događa nešto nepredviđeno. Promišljajući o tome, možemo razumjeti Isusovu poslušnost: on izvršava svoje poslanje dopuštajući da ga dotakne ono što vidi i čuje. Na kraju joj kaže: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš“ (r. 28).

I danas Crkva može dopustiti da je iznenadi Božje djelovanje i prenositi Kristov mir onkraj već zacrtanih granica. Njezinu poslanju prethodi Božja milost, koja djeluje u skrovitosti savjesti, tako da je u svakom susretu, pa i u onima koji remete naše planove, potrebno osluškivati, otvoriti oči i otvoriti srce onomu što nam Bog želi reći.

Od žene Kanaanke učimo poniznosti i odlučnosti. Zahvaljujući njezinoj vjeri učimo da je Božji stol pripravljen za sve i da nikome nisu namijenjene samo mrvice (usp. rr. 26–27), jer svatko kod Oca ima svoje mjesto. U svjetlu te vjere postaju nepodnošljive nejednakosti, diskriminacije i prepreke koje gaze dostojanstvo tolikih sinova i kćeri Božjih.

Draga braćo i sestre, mi smo Crkva Isusa Krista u izmučenom svijetu, svijetu koji traži mir. Molimo Mariju, našu Majku, da nas zagovara. „S njezinih usana izvire najsnažniji i najinovativniji hvalospjev koji je ikada izrečen, Magnificat“ (Magnifica humanitas, 244): to je pjesma onoga koji stvarnost već gleda Božjim pogledom te zato ne gubi nadu i djeluje u ljubavi.

_________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

ponovno upućujem svoj apel da prestane opetovano nasilje nad palestinskim civilnim stanovništvom na Zapadnoj obali te hitno tražim od međunarodne zajednice da učini sve kako bi se napredovalo prema rješenju dviju država, radi pravednoga i trajnoga mira.

Ovaj će tjedan započeti Mediteranske igre koje će se održati u Tarantu. Na njima će sudjelovati različite zemlje Afrike, Azije i Europe koje pripadaju mediteranskom području. Želim da taj sportski događaj bude proroštvo mira i bratstva među narodima te regije i cijeloga svijeta.

A sada upućujem dobrodošlicu svima vama koji ste se ovdje, u Castel Gandolfu, okupili na nedjeljnoj molitvi Angelusa.

S ljubavlju pozdravljam hodočasnike iz različitih zemalja. Pozdravljajući Poljake, svoj blagoslov proširujem i na brojne sudionike tradicionalnoga hodočašća u svetište u Piekary Śląskie, u Gornjoj Šleskoj.

Svima želim dobru nedjelju.