Papa je Bazilici Svete Marije Anđeoske u Asizu sudjelovao na Susretu molitve i svjedočenja koji je priređen uoči Svjetskog dana siromaha koji se ove godine slavi 14. studenoga. Na trgu ispred Bazilike Svete Marije Anđeoske (Santa Maria degli Angeli), osim predstavnika građanskih vlasti koji su mu uputili pozdrav, Svetog je Oca dočekalo 550 siromaha iz različitih dijelova Europe. Nekoliko siromaha simbolički mu je predalo hodočasnički plašt i štap kao znak da su svi došli kao hodočasnici na mjesta svetoga Franje, da slušaju njegovu riječ. Prolazeći uličicom koja vodi do Porcijunkule Papa je pozdravljao okupljene, posebno se zadržavajući s djecom koja su ga pozdravljala mašući zastavicama žute i bijele boje vatikanske zastave i držala u rukama šarene transparente.

„Vrijeme je za susret: ako se mi muškarci i žene ne naučimo susretati, to neće dobro po nas završiti“, rekao je Papa u svom obraćanju. „Kucnuo je čas da se čuje glas siromašnih, jer su predugo njihove molbe neuslišane. Kucnuo je čas da otvorimo oči i vidimo stanje nejednakosti u kojem žive tolike obitelji. Kucnuo je čas da zasučemo rukave da bismo ponovno vratili dostojanstvo otvaranjem radnih mjesta. Kucnuo je čas da se ponovno sablažnjavamo nad stvarnošću izgladnjele djece, djece pretvorene u obične robove, prepuštene na milost i nemilost valovima nakon brodoloma, nevinih žrtava svih vrsta nasilje. Kucnuo je čas da prestanu nasilja nad ženama i da ih se poštuje, a ne s njima postupa kao s običnom robom kojom se trguje. Kucnuo je čas da se prekine krug ravnodušnosti i da iznova otkrijemo ljepotu susreta i dijaloga“, rekao je Papa.

“Ne zaboravimo – nastavio je Sveti Otac – da je prva marginalizacija od koje trpi siromašni duhovna. Primjerice, mnoge osobe i mnogi mladi izdvoje vremena da pomognu siromašnima i donesu im hranu i tople napitke. To je jako lijepo i zahvaljujem Bogu na njihovoj velikodušnosti. Ali prije svega me veseli kada čujem da ti volonteri zastanu nakratko kako bi razgovarali s tim ljudima, a ponekad i mole zajedno s njima… Evo, i ovaj naš susret ovdje, u Porcijunkuli, podsjeća nas na Gospodinovo društvo, da nas on nikada ne ostavlja same, uvijek nas prati u svakom trenutku našeg života.“

U svom govoru siromasima iz biskupijâ talijanske pokrajine Umbrije i cijele Europe koji su se okupili u Bazilici Svete Marije Anđeoske u Asizu Papa je istaknuo važnost evanđeoskog stava prihvaćanja. „Prihvatiti znači otvoriti vrata, vrata kuće i vrata srca i pustiti one koji kucaju da uđu“. „Tamo gdje postoji istinski osjećaj bratstva, živi se i iskreno iskustvo prihvaćanja. Tamo, naprotiv, gdje vlada strah od drugoga, prezir prema njegovom životu, rađa se odbacivanje, ili još gore – ravnodušnost, ono okretanje glave na drugu stranu. Prihvaćanje stvara osjećaj zajedništva; odbacivanje, naprotiv, zatvara u vlastiti egoizam“, upozorio je Papa.

„Hvala vam, jer ste došli ovamo iz toliko različitih zemalja da doživite ovo iskustvo susreta i vjere. Susretati jedni druge, to jesti ići jedni prema drugima otvorena srca i ispružene ruke, nešto je najvažnije. Znamo da svatko od nas treba drugoga, pa čak i slabost, ako se živi zajedno, može postati snaga koja čini svijet boljim. Često se na siromahe gleda kao na smetnju; ponekad čujemo da su si sami krivi što su siromašni! Spremni smo svaliti krivnju na pleća najslabijih samo kako ne bismo učinili ozbiljan ispit savjesti o vlastitim činima, o nepravednosti pojedinih zakona i ekonomskih mjera, o licemjerju onih koji žele zgrtati prekomjerno bogatstvo, rekao je Papa.

„Ovdje u Porcijunkuli sveti nas Franjo uči radosti koja se rađa iz toga da na svoga bližnjega gledamo kao na suputnika koji nas razumije i podržava, jednako kao i mi njega ili nju“, istaknuo je Sveti Otac: „Neka ovaj susret otvori srca svih nas da se stavimo jedni drugima na raspolaganje, da otvorimo svoja srca, da našu slabost učinimo snagom koja nam pomaže nastaviti svoj životni put, da svoje siromaštvo pretvorimo u bogatstvo koje treba dijeliti, i tako učinimo svijet boljim“. „Hvala svima, nosim vas u svome srcu!“, rekao je na kraju Papa zaključivši svoje obraćanje porukom siromasima: „I, molim vas, ne zaboravite moliti za mene, jer ja imam svoja siromaštva, i to mnoga“.

U Bazilici su svjedočenja iznijela šestorice siromaha, dvojica Francuza, jedan Poljak, jedan Španjolac te dvojica Talijana, a potom je Papa predvodio molitvu i darivao okupljene siromahe.

Neposredno nakon susreta Papa se helikopterom vratio u Vatikan, a siromahe je na ručku ugostio asiški biskup Domenico Sorrentino.