Budi dio naše mreže
Izbornik

PAPINA PORUKA ZA ISELJENIČKI DAN

Vatikan

“Selilaštvo uvijek podrazumijeva iskorijenjenje iz prvobitne okoline, što se često pretvara u iskustvo izrazite usamljenosti sa opasnošću nestajanja u anonimnosti. Iz takvih prilika može proizići odbacivanje nove sredine, ali i njezino nekritičko prihvaćanje, u uspoređivanju s prethodnim iskustvom. Katkad se javlja i spremnost pasivnog prihvaćanja suvremenih tekovina, koje lako može postati izvorom kulturalnog i društvenog otuđenja”, piše Papa.

Vatikan, 7. 12. 2001. (IKA) – U povodu proslave 87. iseljeničkog dana koji se tradicionalno slavi na blagdan Svete Obitelji, koji ove godine pada na 30. prosinca, papa Ivan Pavao II. uputio je poruku. Tema poruke i ujedno ovogodišnjeg Iseljeničkog dana je “Pastoralna skrb za iseljenike – oblik ispunjenja poslanja Crkve danas”. U poruci Papa promatra selilaštvo kao pojavu čija širina i složenost “pozivaju na temeljitu analizu strukturalnih promjena koje su se dogodile, poput globalizacije gospodarstva i društvenog života”. “Selilaštvo uvijek podrazumijeva iskorijenjenje iz prvobitne okoline, što se često pretvara u iskustvo izrazite usamljenosti sa opasnošću nestajanja u anonimnosti. Iz takvih prilika može proizići odbacivanje nove sredine, ali i njezino nekritičko prihvaćanje, u uspoređivanju s prethodnim iskustvom. Katkad se javlja i spremnost pasivnog prihvaćanja suvremenih tekovina, koje lako može postati izvorom kulturalnog i društvenog otuđenja. Seljenje ljudi podrazumijeva višestruke oblike otvaranja, susretanja i okupljanja, no ne može se zanemariti da ono također pobuđuje pojave individualnoga i kolektivnog odbacivanja, što je plod zatvorenih mentaliteta koji se sreću u društvima izmučenim neravnotežama i strahovima”, upozorava Papa u svome pismu. Papa podsjeća kako Crkva “neumorno potvrđuje i brani dostojanstvo ljudske osobe, ističući neotuđiva prava koja iz njega proizlaze”. “Sigurno da ostvarenje toga prava treba regulirati, kako njegova nesustavna primjena ne bi nanijela štete općem dobru zajednicama koje primaju selioca. Pred mnogostrukim interesima koji se isprepliću usporedo sa zakonima pojedinih zemalja, potrebne su međunarodne odredbe kadre urediti prava svih, kako bi se spriječile jednostrane odluke na štetu najslabijih”, piše Papa. “Povijest pokazuje”, piše Papa u nastavku svoje poruke, “da tamo gdje su katolički vjernici bili duhovno zbrinuti tijekom njihova prilagođivanja u novim zemljama, ne samo da su sačuvali vjeru, nego su bili našli i plodno tlo za njezino produbljivanje, poosobljenje i svjedočenje životom”. Papa ističe i sve veći broj nekršćanskih doseljenika koji “svojim naseljavanjem stvaraju nove prigode za kulturalne susreta i razmjene, koji potiču kršćansku zajednicu na prihvaćanje, na dijalog, na pomoć i na bratstvo”. Papa pritom potiče da se osobita pozornost posveti kulturalnom okruženju što će nekršćanskom iseljeniku “pomoći da svoju vlastitu religioznost vidi kao snažnu sastojnicu kulturalnoga identiteta, a istodobno će ga moći osposobiti da otkrije vrijednosti kršćanske vjere”. “Taj obogaćujući interkulturalni i međureligijski dijalog pretpostavlja ozračje požeto uzajamnim povjerenjem i poštivanjem vjerske slobode. Stoga je upravo sloboda, osobito sloboda vjeroispovijesti – gdjekad još ograničavana i sputavana – koja je preduvjet i jamstvo svakog istinskog oblika slobode, među područjima koje treba osvijetliti Kristovim svjetlom… Poslanje današnje Crkve je upravo u tomu da svakom ljudskom biću, bez obzira na uljudbu ili rasu, pruži konkretnu mogućnost da susretne Krista. Svim srcem želim da se ta mogućnost pruži svim seliocima i za to jamčim svoju molitvu”, piše Papa u svojoj poruci za 87. iseljenički dan. (i12158sa)