Pastirska poruka bosanskohercegovačkih biskupa vjernicima

Dragi vjernici!
Na 16. zasjedanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u Banjoj Luci od 12. do 14. srpnja 1999. razmatrali smo, na osnovi stručno pripremljenih izvještaja, između ostalog, i neka osnovna životna pitanja naše Crkve, kao što su poteškoće prognanih, pitanje imovine, mladih, nezaposlenosti, umirovljenika, zbrinjavanja starijih i bolesnih osoba. Učinili smo to iz osjećaja odgovornosti pred poviješću, iz odgovornosti za opće dobro i za dobro vas, povjerenih nam vjernika. Kao duhovni pastiri Katoličke Crkve u ovoj zemlji željeli smo imati što širi i dublji uvid u konkretno stanje životnih prilika i svojih vjernika i ostalih građana.
Bolno je pitanje prognanih i raseljenih osoba u ovom trenutku. Iz izvješća o dosadašnjim povratcima prognanih i raseljenih uočili smo da, uz redovite poteškoće, jedni obeshrabruju i priječe povratak, a drugi ga onemogućuju i zabranjuju. Žalimo što neki utjecajniji predstavnici međunarodne zajednice, unatoč izjašnjavaju za povratak, imaju neujednačena mjerila prema različitima nacijama i religijama. Više smo puta zamolili i zatražili od međunarodnih predstavnika da odlučno i zauzeto rade na povratku svih prognanih i raseljenih. Stoga, unatoč ovakvim neprilikama, iskreno se radujemo svakom ostanku i povratku na vlastita ognjišta. Kolikogod to bilo do sada brojčano maleno, ipak potvrđuje da je povratak moguć i služi kao primjer i poziv svima ostalima da se vrate na svoje.
Saslušali smo izvještaje o dosadašnjem velikom i mnogostrukom radu naših Caritasa. Ponovno zahvaljujemo svima koji se neumorno trude u izvršenju Kristove zapovijedi ljubavi. Čvrsto se nadamo da će planirani projekti od strane naših Caritasa, potpomognuti međunarodnim dobrotvorima, za ovu i sljedeće godine pomoći rješavanju teških prilika naših povratnika i svih drugih ugroženih.
Iako shvaćamo teško stanje u kojem se nalaze mladi ljudi, ipak smo zabrinuti izvješćem o nekim oblicima ovisnosti o drogi i alkoholu te o mladenačkoj delikvenciji. Pozivamo sve svećenike, redovničke i župne zajednice, kao i društvene institucije da pomognu mladima usmjerujući ih prema dobru.
Crkva ne može i ne želi zamjenjivati državne i druge institucije koje imaju obvezu i sredstva rješavati ta osnovna životna pitanja. No, ona će u duhu svoga poslanja i u skladu sa svojim mogućnostima i dalje služiti za socijalno ugrožene. Isus je rekao: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste… Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste… Što god ne učiniste jednom od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste” (Mt 25,40.45). Stoga smo svi mi, u ovim osobito teškim vremenima, obvezatni, prema svojim mogućnostima, pomagati svim ljudima u potrebi, osobito “domaćima u vjeri” (Gal 6,10).
Potičemo vas, dragi vjernici, da u molitvi budete ustrajni, u nevoljama neslomljivi, a Bog, gospodar ljudske povijesti, nagradio dobra vaše savjesti vjere.