U zajedništvu s biskupom Radošem bili su kanonici Stolnog kaptola Blažene Djevice Marije na nebo uznesene; preč. Damir Bobovec i preč. Mario Kopjar, te vlč. Marko Domiter.
Na početku misnog slavlja biskup je podsjetio vjernike kako Čistom srijedom „započinje naše putovanje prema središtu tajne naše vjere – pashalnom otajstvu“. Biskup Radoš dodao je kako nam slijedi vrijeme posta, molitve i bratske ljubavi te kako želimo da se u ovom našem putovanju iskrena srca obratimo Bogu.
Propovijed je biskup Radoš posvetio razmatranju korizme u svjetlu biblijskog čitanja (Mt 6, 1-6.16-18 “Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.”). Spomenuo je i kako naše putovanje prema Uskrsu simbolično traje 40 dana, broj koji u Svetom pismu ima poruku snažnog iskustva vjere, putovanja, čišćenja i obraćenja. Četrdeset dana korizme prisjeća nas, kazao je mons. Radoš, na Isusovih 40 dana provedenih u pustinji gdje ga je Duh nagnao, đavao iskušavao, a on je postio. Ovo je milosno vrijeme; vrijeme posta, molitve i bratske ljubavi, poručio je biskup.
„Korizma je tiho vrijeme, u njoj nema galame i buke. U to tiho vrijeme srce može iscijeliti suzu i zaplakati nad onime što nije dobro. Ovo je i vrijeme pažnje. Isus će svoj govor koji smo danas čuli započeti riječima ‘pazite’. ‘Pazite da svoje pravednosti ne činite pred drugima’. Kazat će nam kako je ovo putovanje puno nekih skrivenih opasnosti. Zato treba paziti na znakove, na tri znaka posebno; znak posta, znak molitve i znak dijeljenja odnosno bratske ljubavi. Isusov govor je uvijek tako svjež. Ono što nas Isus uči, vidimo da i sam čini. Kada moli, povlači se na samotno mjesto. Kada daje milostinju i izražava milosrđe također, one kojima pomaže, povlači u osamu, oči u oči. Kada posti, odlazi u pustinju gdje ga nitko ne može vidjeti. Tako i nama govori. Danas bi možda prilagodio rječnik pa rekao da kada dajemo milostinju neka ne pozivamo sredstva priopćavanja i javne medije, neka ne objavljujemo to na svojim Facebook stranicama, već da to činimo kako bi nas vidjelo samo oko onoga koji najbolje vidi i koji će nam dati ocjenu i nagradu. Kada dijelimo milostinju, uvijek je u pitanju netko drugi. Kao da nam Isus želi kazati da zastanemo malo pred osobom kojoj pomažemo, da ne dijelimo materijalno, a pritom joj uzimamo dostojanstvo i ugled“, pojasnio je biskup.
Isus nam poručuje da kada molimo uđemo u svoju sobu i zatvorimo vrata, nastavio je biskup Radoš, te dodao kako je molitva uvijek intiman čin našega susreta s Bogom. Varaždinski biskup protumačio je kako su se u Isusovo vrijeme vrata potpuno mogla zatvoriti u prostoriji u kojoj su se čuvali Božji darovi; vino i ulje, te u kojoj je bio potpuni mrak.. „Tamo u mraku vanjštine, otkrit ćeš i nutarnje svjetlo“. Svjetlo je to, nastavio je biskup, koje će nam pomoći da osjetimo Božje darove. To svjetlo nam želi kazati kako je molitva zahvala, jer molitva, i osobna i zajednička, nije razgovor s drugima nego s Bogom, poručio je biskup te poručio kako se u molitvi trebamo potpuno posvetiti Bogu jer on je sugovornik koji nam iskazuje pažnju, ali i traži je od nas.
„Kada postiš ne budi smrknuta lica kao licemjeri. Post nije kazna, već je djelo ljubavi i umijeće življenja. Zato Isus kaže da kada postimo, imamo pred sobom ono što dolazi. Post je dio našega rasta i sazrijevanja, ali nam daje i nadu u ono konačno gdje ćemo biti potpuno ispunjeni. Post je znak iščekivanja i nadanja, necjelovitosti koju će Bog ispuniti. Zato nam Isus daje lijep savjet da kada postimo umijmo lice i stavimo ulja. Danas bi nam sigurno kazao da stavimo malo šminke ili parfema, neka uživamo u životu koji nam On daje. Post nije sam sebi svrha, a ovo vrijeme će pred nas staviti i tu potrebu. Od čega ćemo postiti? Neka post bude raznolik, ali i jednostavan. Široka je lepeza onoga što možemo izabrati, a ono što odaberemo neka bude sa srcem i da nas raduje, te da bude naš poklon Bogu“, poručio je mons. Radoš.
Na kraju propovijedi biskup je nekoliko riječi posvetio i znaku pokore i čišćenja – pepeljenju. Pepeo, dodao je biskup Radoš, ima raznoliko značenje.
„Naši stari, bake i majke, znali su izbijeliti košulje s pepelom. Pepeo je nekada bio taj ‘čarobni’ deterdžent koji je čistio. Pepeo se znao baciti na njivu da bude plodna. Dok se budemo posipali pepelom upravo ćemo to moliti Gospodina; neka nas očisti i izbijeli našu krsnu haljinu. Molimo da Bog izbijeli svoj lik koji je nama dao po krštenju te naš život učini plodnim“, poručio je u propovijedi na početku korizme biskup Radoš.
Nakon biskupove homilije slijedio je pokornički čin, blagoslov pepela te pepeljenje vjernika u nešto izmijenjenom obliku. Naime, ovogodišnji ‘prilagođeni’ obred pepeljenja „bez riječi i dodira”, prema propisima Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata Svete Stolice, ističe da se osim epidemioloških mjera nošenja maski i dezinficiranja ruku te fizičku distancu, pepeljenje ne obilježava križem po čelu, odnosno doticajem ruke svećenika, nego posipanjem pepela nad glavama vjernika. Također, predsjedatelj misnog slavlja riječi “Obrati se i vjeruj evanđelju!” izgovara samo jednom, na početku obreda pepeljenja pred svim vjernicima, a ne pojedinačno nad svakim.