Ugasimo televizor, odvojimo se od mobitela, odustanimo od brbljanja i verbalnoga nasilja, i pođimo s Isusom prema brojnim pustinjama koje nas okružuju, u hodu ljubavi koji obuhvaća siromašne, starije osobe i odbačene, pozvao je Papa pred oko 12.000 hodočasnika okupljenih na Trgu Sv. Petra.

Napomenuvši da započinjemo korizmu, 40 dana hoda prema Uskrsu, prema središtu liturgijske godine i vjere, Papa je istaknuo da taj hod slijedi onaj Isusov, koji se na početku svojega djelovanja povukao u pustinju na 40 dana da bi molio i postio, i gdje ga je iskušavao đavao. Upravo je zbog toga Papa na Pepelnicu želio govoriti o duhovnom značenju pustinje koja je, također za one koji žive u gradu, mjesto velike tišine. Pustinja je mjesto udaljavanja od buke koja nas okružuje. Ona je odsutnost riječi kako bi bilo prostora za drugu riječ, Riječ Božju, koja poput laganoga povjetarca miluje naše srce. Pustinja je mjesto Riječi, pisano velikim slovom, istaknuo je Papa.

U Bibliji nam Gospodin voli govoriti o pustinji. U pustinji Mojsiju predaje deset zapovijedi i govori srcu naroda. U pustinji se sluša Riječ Božja, koja je kao tihi zvuk, kao – kako stoji u Knjizi o kraljevima – „šapat laganog i blagog lahora“. U pustinji se pronalazi bliskost s Bogom, Gospodinova ljubav. Isus, koji se svakoga dana rado povlačio na osamljena mjesta da bi molio, naučio nas je kako tražiti Oca koji nam govori u tišini. Premda to nije lako, Papa je potaknuo vjernike da potraže tišinu u svojem srcu. Korizma je stoga milostivo vrijeme u kojemu možemo napraviti mjesta za Riječ Božju.

Korizma je pustinja, vrijeme za odricanje, za odvajanje od mobitela i povezivanje s evanđeljem. To je vrijeme u kojemu se trebamo odreći uzaludnih riječi, brbljanja, govorkanja, ogovaranja, te razgovarati s Gospodinom i reći mu „ti“. Korizma je vrijeme u kojemu se imamo posvetiti zdravoj ekologiji srca i počistiti ga, napomenuo je Papa. Živimo u sredini zagađenoj s previše verbalnoga nasilja, s mnogo uvredljivih i štetnih riječi koje mreža još pojačava, napomenuo je papa Franjo te primijetio: „Danas se vrijeđa kao kad se kaže ‘Dobar dan’“. Preplavljeni smo praznim riječima, reklamama, podmuklim porukama. Navikli smo se o svima čuti svašta te bismo mogli pasti u svjetovnost zbog koje bi nam srce moglo obamrijeti, a ne postoji bypass koji bi to mogao popraviti, nego samo tišina. Teško razlikujemo glas Gospodina koji nam govori, glas savjesti, dobra. Pozivajući nas u pustinju, Isus nas poziva da poslušamo ono što je važno, bitno.

Podsjetivši potom na Isusov odgovor đavlu: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4,4), Papa je istaknuo da nam kao kruh, i više od kruha, treba Riječ Božja, potreban nam je razgovor s Bogom; potrebna nam je, dakle, molitva. Samo pred Bogom izlaze na svjetlo dana sklonosti srca i ruše se dvoličnosti duše. Eto stoga pustinje, mjesta života, a ne smrti, jer nam razgovor s Gospodinom u tišini vraća život, istaknuo je Papa.

Pustinja je, osim toga, mjesto onoga što je bitno, napomenuo je te potaknuo vjernike da razmisle o svojemu životu. Koliko nas beskorisnih stvari okružuje! Želimo tisuću stvari koje izgledaju potrebne, a zapravo nisu. Kako bi nam bilo dobro osloboditi se mnogih površnih stvarnosti da bismo otkrili ono što je važno, kako bismo pronašli lica onih koji su nam blizu. I u tomu nam Isus daje primjer, i to posteći. Postiti znači znati se odreći beskorisnih stvari, suvišnih, kako bismo išli do onoga bitnoga. Valja postiti ne samo da bismo smršavili; postiti znači ići upravo na bitno; znači tražiti ljepotu jednostavnijega života, istaknuo je Papa.

Gledajući pak pustinju kao mjesto samoće, Papa se osvrnuo na ono što nas okružuje. I danas, u našoj blizini ima mnogo pustinja, mnogo samih osoba. To su sami i napušteni ljudi. Koliko je siromašnih i starijih ljudi pokraj nas, i žive u tišini, bez buke, marginalizirani i odbačeni. Govor o njima nije zanimljiv javnosti. Ali, pustinja nas vodi do njih, do onih koji u tišini traže našu pomoć. Mnogo je šutljivih pogleda koji traže našu pomoć. Korizmeni je hod u pustinji stoga hod ljubavi prema najslabijima, istaknuo je Papa.

Korizmeni hod u pustinji čine molitva, post, djela milosrđa, kako bi nas iz smrti doveli do života. Uđimo s Isusom u pustinju, izići ćemo iz nje uživajući Uskrs, snagu Božje ljubavi koja obnavlja život. Nama će se dogoditi ono što se događa pustinjama koje u proljeće procvatu, koje iznenada, daju da izbiju pupoljci i biljke. Uđimo u tu pustinju korizme, slijedimo Isusa u pustinji; s Njim će naše pustinje procvasti, pozvao je Papa.

Na kraju audijencije papa Franjo ponovno je izrazio blizinu svima oboljelima od koronavirusa, zdravstvenim djelatnicima koji se brinu o njima, kao i građanskim vlastima i svima koji se zauzimaju u pružanju pomoći pacijentima i u zaustavljanju zaraze. Papa je posebno pozdravio hodočasnike iz Iraka: „Vama, iračkim građanima kažem da sam vam vrlo blizu. Vi ste borbeno polje, trpite rat s jedne i s druge strane. Molim se za vas i molim se za mir u vašoj zemlji koja je bila na programu za moj posjet ove godine.”