Govoreći o antropologiji ljudske spolnosti, sv. Ivan Pavao II. razvija »objektivni ontološki personalizam« koji nastoji pokazati da je tijelo u čovjeku, na temelju njegovog bitnog jedinstva s duhovnom dušom, obdareno »zaručničkim značenjem i svojevrsnim jezikom«, rekao je na početku izlaganja prof. dr. Dugalić te naglasio: „Iz toga proizlazi da zaručničko značenje tijela ima svoje korijene u njegovoj ‘intimnoj strukturi’ koja nas usmjerava prema uzajamnom darivanju i sebedarju. Spolnost – utjelovljena u tjelesnu stvarnost muškarca i žene – je stoga temeljna sastavnica osobe; muškost i ženskost su sami identitet, sastojnice osobe i označavaju njezino bitno jedinstvo, a ne nešto sporedno. Ukratko, velika intuicija koju je sv. Ivan Pavao razvio prije i tijekom svog pontifikata sastoji se u tvrdnji da je zaručničko značenje tijela otjelovljenje sposobnosti osobe da ljubi u potpunom sebedarju“. Pojasnio je potom kako je originalnost prikaza otjelovljene seksualnosti sv. Ivana Pavla II. upravo u promjeni metodološkog pristupa: „On polazi od subjektivnog iskustva osobe koju onda polako vodi do objektivne istine. Takav pristup možemo nazvati fenomenološki personalizam, jer umjesto da se započne s pravilima i zapovijedima, prvo se izlaže biblijska antropologija, dajući odgovor na temeljna ljudska pitanja: tko je čovjek i kamo ide“.

Na tom tragu, prof. dr. Dugalić istaknuo je kako sv. Ivan Pavao II. „polazi ´od početka´, od iskustva izvorne nevinosti u raju zemaljskom koja nestaje grijehom praroditelja. Međutim, u iskustvo palog čovjeka utisnut je odjek same izvorne nevinosti te upravo Krist daje istinsku snagu otkupljenja i zadobivanja onoga što je padom u grijeh izgubljeno. Sv. Ivan Pavao II. stoga ističe Kristov etos otkupljenja ljudske spolnosti u kojem čovjek počinje promatrati svoj ´početak na kraju´, u usmjerenosti prema eshatološkom čovjeku. Čovjek koji živi spomenuti etos otkupljenja teži ostvariti čistoću srca koja počiva upravo na tome „da se u svakoj situaciji stiže do vrijednosti osobe i da se do nje ‘rasprostire’ svaka reakcija na vrijednost ‘tijela i spola’“.

Naglašavajući kako istinski čist čovjek proživljava duboku integraciju seksualnosti i osobnosti, predavač je zaključio: „Sa stajališta muškarca ono što ga privlači i ono što on vidi u ženskoj ljepoti je dostojanstvo njezine osobe. Njezina ženstvenost postaje znak koji čini vidljivim nevidljivo otajstvo skriveno u Bogu od pamtivijeka. On vidi njezino tijelo kao teologiju, teofaniju – otkrivanje Božjeg otajstva. To vrijedi i za ženu. Zadobivanje ove razine čistoće je zadaća dana svakom muškarcu i ženi kroz krhko putovanje protiv požude koja će uvijek biti stvarnost u palom svijetu. Međutim, Božja milost i milosrđe pružaju snagu za dostizanje zrele razine čistoće te što više gledamo Krista to više njegov pogled pročišćuje naše srce“.

Sljedeća, posljednja korizmena tribina u Vikarijatu Osijek održat će se 17. travnja u 19.30 sati, a o temi „Suvremeni grijesi kulta tjelesnosti“ govorit će izv. prof. dr. Suzana Vuletić, prodekanica za nastavu i studente KBF-a u Đakovu.