Red prezbiterata, polaganjem ruku i posvetnom molitvom, podijelio im je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj Petar Palić. Prezbiteri su postali don Mate Galić (župa sv. Franje Asiškog – Posuški Gradac), don Ivan Martić (župa sv. Franje Asiškog – Čapljina), fra Robert Cvitanović (župa sv. Petra i Pavla – Mostar), fra Antonio Petric (župa Bezgrješnog Začeća BDM – Posušje) i fra Josip Stanić (župa sv. Mihovila Arkanđela – Tomislavgrad).

Na početku slavlja biskup Petar uputio je pozdrave apostolskom vizitatoru za župu Međugorje mons. Aldu Cavalliju, domaćem sinu nadbiskupu Petru Rajiču, apostolskom nunciju u Italiji i San Marinu; provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozi Grbešu, generalnom vikaru naših biskupija don Nikoli Menalu, odgojiteljima odgojnih ustanova u kojima su boravili ređenici, svim svećenicima u koncelebraciji, redovnicama, vjernicima i kandidatima za prezbiterat. Đakone je predstavio generalni vikar don Nikola Menalo.

U homiliji biskup Palić je istaknuo kako Crkva na svetkovinu svetih Petra i Pavla ne slavi savršene ljude, nego „dva različita čovjeka, dva različita puta koje povezuje ista vjera, ista žarka ljubav prema Kristu, ista spremnost položiti život za Evanđelje“.

Obraćajući se ređenicima, rekao je: „Danas vi, draga braćo, postajete svećenici Kristovi. Danas, po biskupu, Crkva na vas polaže ruke, ne da biste nešto primili za sebe, nego da biste postali dar drugima. Jer, od danas više ne pripadate sebi, nego pripadate Kristu i njegovu narodu.“

Razmatrajući prvo čitanje iz Djela apostolskih (Dj 12,1-11), biskup je protumačio Petrov boravak u tamnici kao duboku poruku i svećenicima današnjice: „Tamnica nije uvijek i samo građevina. Tamnica može biti i srce čovječje. Svećenik, ako želi biti Kristov, mora biti spreman ući u tamnice ovoga svijeta, u ljudske boli, u izgubljenosti, u grijeh, u depresije, u pitanja bez odgovora i to ne snagom svojih riječi, nego snagom Kristove prisutnosti.“

U tom duhu, poručio im je da budu nositelji svjetla, ne spektakularno, nego u tišini i vjernosti: „Svećenik nije samo onaj koji govori o Bogu. Svećenik je onaj koji je pozvan ljude voditi iz tame prema pravom svjetlu, Isusu Kristu.“

U duhu poruke o važnosti molitve, biskup je istaknuo: „Svećeništvo bez molitve postaje suha služba, često umorni aktivizam i rutina. Stoga, za svećenika molitva nije nepotrebni suvišak, nego disanje svećeničkog života. Svećenik koji moli, živi. Svećenik koji ne moli, postaje poput okovanog Petra, ali bez anđela oslobođenja.“

Osvrćući se na drugo čitanje, oproštajno pismo svetog Pavla učeniku Timoteju, biskup Palić je ređenicima poručio: „Pavao ne govori o uspjesima, brojkama, priznanjima, nego o vjernosti. Dragi ređenici, pozvani ste na vjernost, vjernost u službi koja će imati svoje kušnje, borbe i napasti. Svećeničko služenje nije sprint, to je duga trka, ponekad i protiv vjetra, s umorom u nogama i u srcu.“

I dodao: „Doći će dani kada ćete sumnjati jeste li išta promijenili. Bit će trenutaka kad ćete osjećati da ste sami. A ipak, baš tada, bit ćete najbliži Kristu.“

Biskup Palić nije zaobišao ni bolne rane u Crkvi: „Naša mjesna Crkva, nažalost, još uvijek nosi rane; rane razjedinjenosti, nepovjerenja, rane između zajednica i hijerarhije, između naroda i pastira. Vas, dragi ređenici, Crkva ne poziva da te rane produbljujete, nego da ih liječite. Prezbiterij ne smije biti podijeljen u tabore. Svećenik ne pripada nikakvoj ‘struji’, nego Kristu.“

Posebno je upozorio na opasnost ideologizacije i razdora unutar Crkve: „Budite svećenici u Crkvi i s Crkvom. Ne dopustite da vas povuku glasovi koji žele Crkvu dijeliti na ‘napredne’ i ‘zaostale’, na ‘otvorene’ i ‘zatvorene’. Krist ne dijeli. Krist gradi.“

Na kraju, osvrćući se na evanđelje (Mt 16,13-19), biskup je zaključio: „I vi danas primate ključeve, ne ključeve vlasti, nego ključeve služenja – ključeve oprosta, blagoslova, sakramenata, povjerenja naroda… Pristupajte ljudima ne stilom podrugljivog i strogog suca, već srdačnošću brata i nježnošću oca. Riječ koju izgovarate neka ne bude vaša, nego Božja, i neka vaš život čini Krista vidljivim.“

Vjernike je pozvao da podrže ređenike: „Podržite ih molitvom, utješite ih prijateljstvom, dajte im da osjete toplinu zajedništva koje ima korijene u Kristovoj ljubavi.“

Na koncu je pozvao na molitvu i pouzdanje u Gospodina: „Ne bojte se. Jer Gospodin je uz vas. On će vas izbaviti od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova!“

Nakon biskupove homilije uslijedio je svečani čin ređenja, koji je bio prožet molitvom i bogatom simbolikom Crkve, uz sudjelovanje brojnih svećenika, redovnica, obitelji ređenika i vjernog puka. Dok su novoređenici bili prostrti ispred oltara, litanije je predvodio don Luka Cvitanović, a svećenici i puk složno su odgovarali.

Liturgijsko pjevanje predvodili su Katedralni mješoviti zbor „Marija“ i zbor „Sv. Cecilija“ iz župe sv. Petra i Pavla. Dirigirao je don Dragan Filipović uz orguljsku pratnju Drage Solde.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se najprije obratio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, čestitavši novoređenicima i poželjevši im mir i blagoslov u njihovu služenju i službi. Zatim je sve nazočne pozdravio generalni vikar don Nikola Menalo.

Prije završetka mise biskup Palić čestitao je svim svećenicima koji toga dana slave obljetnicu svoga ređenja, a napose generalnom vikaru don Nikoli koji ove godine slavi srebrni jubilej – 25 godina svećeništva.

Po završetku mise, druženje je nastavljeno uz bratsku zakusku u prostorijama katedrale za svećenike, redovnike, rodbinu i prijatelje ređenika.