Pismo Dikasterija za nauk vjere o pristupanju pričesti samohranih majki

Dikasterij za nauk vjere

Pismo preuzvišenom gospodinu mons. Ramónu Alfredu de la Cruzu Balderi, biskupu San Francisca de Macorísa (Dominikanska Republika) o pristupanju pričesti samohranih majki

13. prosinca 2023.

Preuzvišeni Gospodine,

dana 24. listopada 2023. primio sam od vas elektronsku poštu u kojoj ste izrazili svoju zabrinutost zbog običaja nekih samohranih djevojaka koje se „uzdržavaju od pričesti zbog straha od strogosti svećenika i voditelja zajednica“. Nadalje, nekoliko pisama laika koje je primio Sveti Otac, imaju istu temu. Primjećuje se da u nekim zemljama i svećenici i neki laici redovito sprječavaju majke koje su rodile dijete van bračne zajednice da pristupe sakramentima, pa čak i da krste svoju djecu.

Sveti Otac nas je nedavno podsjetio da je „Euharistija Božji odgovor na najdublju glad ljudskog srca, na glad za istinskim životom: u njoj je sam Krist stvarno među nama da nas hrani, tješi i podupire na putu“.[1] Žene, koje su u ovoj situaciji izabrale život i žive vrlo teško zbog tog izbora, treba poticati da pristupaju spasonosnoj i tješiteljskoj snazi ​​sakramenata.

Poseban slučaj s neudanim djevojkama i poteškoće s kojima se one ili njihova djeca susreću u pristupu sakramentima, Sveti Otac već je osudio dok je bio nadbiskup Buenos Airesa: „Postoje svećenici koji ne krste djecu neudanih djevojaka jer ona nisu začeta u svetosti bračnoga života. To su današnji licemjeri. Oni koji su klerikalizirali Crkvu. Oni koji udaljavaju Božji narod od spasenja. A ta jadna djevojka, koja je svoje dijete mogla poslati natrag pošiljatelju, ali je imala hrabrosti donijeti ga na svijet, luta od župe do župe da ga krsti“.[2] Papa Franjo je potom istaknuo hrabrost ovih žena u iznošenju trudnoće: „Znam da nije lako biti samohrana majka, znam da te ponekad ljudi mogu loše gledati, ali kažem ti jedno: ti si hrabra žena jer si uspjela roditi ove dvije kćeri. Mogla si ih ubiti dok su bili u tvojoj utrobi, ali ti si poštovala život, poštovala si život koji si imala u sebi, i Bog će te za to nagraditi, on će te nagraditi. Ne sramite se, hodajte uzdignute glave. ‘Nisam ubila svoje kćeri, ja sam ih rodila!’ Čestitam vam i neka vas Bog blagoslovi.”[3]

U tom se smjeru mora pastoralno djelovati u mjesnoj Crkvi kako bi se jasno pokazalo da se time što je netko samohrana majke ne priječi pristup Euharistiji. Kao i svim drugim kršćanima, sakramentalna ispovijed počinjenih grijeha omogućuje im primanje pričesti. Također, crkvena zajednica mora cijeniti činjenicu da su to žene koje su prihvatile i branile dar života kojeg su nosile u svojoj utrobi i one koje se svakodnevno bore za rast svoje djece.[4]

Sigurno postoje „teške situacije“ koje je potrebno razlučiti i pastoralno pratiti. Može se dogoditi da neke od tih majki, s obzirom na osjetljivost svoje situacije, ponekad pribjegnu prodaji svojih tijela kako bi uzdržavale obitelj. Umjesto da ih osuđuje, kršćanska zajednica pozvana je učiniti sve što je moguće kako bi im pomogla izbjeći ovaj vrlo ozbiljan rizik. Zbog toga „Crkveni pastiri koji predlažu vjernicima puni ideal evanđelja i crkvenog učenja moraju im pomoći usvojiti stav suosjećanja prema slabim osobama i da se klone njihova proganjanja ili previše oštrih ili brzopletih sudova.“[5]

Često se, kada se komentira biblijski događaj o ženi preljubnici (usp. Iv 8,1-11), naglašava završna rečenica: „Više nemoj griješiti“. Naravno, Isus nas uvijek poziva na promjenu svoga život, da što vjernije odgovorimo volji Božjoj, da živimo dostojanstvenije. Međutim, ovaj izraz ne predstavlja središnju poruku ove evanđeoske perikope, koja je samo poziv na razumijevanje da nitko ne može baciti kamen prvi. Stoga papa Franjo, govoreći o majkama koje moraju same odgajati svoju djecu, podsjeća da „u takvim teškim prilikama u kojima žive najpotrebitiji, Crkva mora pokazati posebnu brigu i pružiti razumijevanje, utjehu i prihvaćanje, izbjegavajući da im nameće niz pravila kao da su kamenje, čime se može postići samo to da se oni osjećaju osuđenima i napuštenima upravo od one majke koja je pozvana donijeti im Božje milosrđe.“[6]

Naposljetku, potrebno je prisjetiti se i riječi Svetoga Oca u govoru na sinodskom zasjedanju u kojem je istaknuo žensko i majčinsko lice Crkve te osudio „šovinističke i diktatorske stavove“ onih službenika koji „pretjeruju u svojoj službi i maltretiraju Božji narod.”[7] Na vama je osigurati da se takvo što ne događa u vašoj mjesnoj Crkvi.

Također, odgovarajući vam na pitanje, koristim ovu prigodu i poželjeti vam sretan Božić i potvrditi bratsku ljubav.

Odan u Gospodinu,

Víctor Manuel kard. Fernández, prefekt

Nakon Audijencije, 13. prosinca 2023.

FRANJO

[1] Franjo, Govor Organizacijskom odboru Nacionalnog euharistijskog kongresa SAD-a (19. lipnja 2023.).

[2]  Jorge kard. Bergoglio, Homilija na misi prigodom završnog susreta pastoralne regije grada Buenos Airesa 2012. (2. rujna 2012.).

[3] Franjo, Videokonferencijski prijenos američkog televizijskog kanala ABC-ja u vezi s tri lokacije u Sjedinjenim Američkim Državama (4. rujna 2015.).

[4] Usp. Ivan Pavao II., Pismo ženama (29. lipnja 1995.): „Nasuprot takvim nastranostima, koliko tek treba vrednovati žene koje u junačkoj ljubavi za svoje dijete ne prekidaju trudnoću koja je povezana s nepravdom seksualnih odnosa nametnutih nasiljem; i to ne samo u sklopu okrutnosti koje se nažalost ostvaruju u još uvijek tako čestim ratovima, nego također u okolnostima blagostanja i mira koje su često izopačene njegovanjem uživanja u kojemu je sve dopušteno, gdje lakše uspijeva i mužjačko nasilje. U takvim uvjetima odluka za pobačaj, koji uvijek ostaje teškim grijehom, viče je zločin koji treba pripisati muškarcu i zamršenim odnosima u toj okolini, nego odgovornosti žene“.

[5] Franjo, Postsinodalna apostolska pobudnica Amoris laetitia o ljubavi u obiteljima (19. ožujka 2016.), br. 308.

[6] Isto, br. 49.

[7] Franjo, Intervent Svetoga Oca na 18. općoj kongregaciji biskupske sinode (25. listopada 2023.).