Pismo biskupa Košića svim svećenicima, redovnicama, vjeroučiteljima i vjernicima

Draga braćo svećenici i đakoni, drage sestre redovnice, dragi vjeroučitelji, draga braćo i sestre Kristovi vjernici laici,

Obraćam vam se svima kao članovima Sisačke biskupije koja, zajedno sa svim biskupijama diljem svijeta, proživljava jedinstvenu korizmu.

Zaraza koronavirusom, koja prijeti čitavom svijetu i koja je postala pandemijom, kao da želi zaustaviti čitav svijet. U mnogim je to područjima javnog života već vidljivo i sigurno to nas sve ispunja zabrinutošću. Međutim svaka je kriza u povijesti čovječanstva, pa tako i zarazne bolesti koje su harale svijetom, poput kuge, kolere ili tzv. španjolske gripe, uz velike žrtve, izazvala i mnogo dobra u ljudima. Dapače, upravo u vremenima kušnji i velikih patnji na vidjelo dolaze mnoge, i to najbolje, osobine ljudi. Sjetimo se samo Domovinskog rata u kojem je naš narod proživio jednu od svojih najvećih povijesnih tragedija, ali je također i pokazao zavidno jedinstvo i zajedništvo u dobru te solidarnost u općenacionalom nošenju križa života.

Znam da je najbolnije u sadašnjoj krizi prijetnje općom zarazom koronavirusom to što nam je kao vjernicima uskraćeno naše zajedništvo, osobito u Euharistiji. To je bolno kako svim vjernicima, tako i nama pastirima, svećenicima i biskupima. Pa ipak, dragi moji suradnici, mi smo to prihvatili iz dva glavna razloga: prvo, jer je javna vlast zabranila sva javna okupljanja, a to se odnosi i na naša okupljanja te mi to osjećamo kao izraz naše solidarnosti sa svima koji trpe; i drugo, ova nam je žrtva prigoda da pokažemo svoju ljubav prema bližnjima jer bi nam svima bio to velik teret, kada bi se netko ne daj Bože zarazio na našim slavljima, te da bismo to spriječili prihvatili smo odreći se na neko vrijeme onoga što nam je najdragocjenije. Nadamo se da će ta privremenost biti kratka.

Zapravo, dragi svećenici, drage časne sestre, dragi vjernici, mi i dalje slavimo svete mise svaki dan i upućujemo Bogu naše molitve bez prestanka. Stoga je svim svećenicima dužnost prinositi svetu misu svaki dan, po primljenim nakanama, a ako ih nema, može misne nakane dobiti u Biskupiji. U nedjelje i svetkovine svaki je pak župnik dužan prikazati svetu misu za sve svoje vjernike, žive i mrtve. I ta nam je sveta obveza ostala i u ovom vremenu, i od nje ne samo da vas ne oslobađam, nego vas dapače na nju pozivam i tražim da se ne umorite prinositi svaki dan Bogu nekrvnu žrtvu i gozbu našega Spasitelja, uvijek moleći da nam se Gospodin smiluje i usliši u našim molitvama.

Također smo kao dušobrižnici dužni poći k našim bolesnim vjernicima i udijeliti im bolesničko pomazanje, svetu ispovijed i pričest, dakako držeći se propisanih sigurnosnih mjera koje se traže tijekom ove epidemije.

Uskoro nam dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan i Uskrs. Kako sada stvari stoje, ni na ove velike dane našega spasenja nećemo moći slaviti sveta otajstva s narodom, nego – kao i ovih proteklih nedjelja –pozovimo naše vjernike da svete mise i obrede prate preko sredstava društvenih priopćavanja te društvenih mreža koje prenose naša liturgijska slavlja.

Nadam se da se ovo izvanredno stanje neće previše odužiti te da ćemo nakon što ova epidemija prođe, uskoro moći ponovno živjeti i raditi u redovitosti našeg svećeničkog i vjerničkog služenja. Do tada nemojmo gubiti nadu, dapače živo je i na različite načine prenosimo našem puku i javnosti. Ljubav je domišljata i ona uvijek nalazi načina da njezina poruka dopre do onoga komu je upućena. Tako i mi, učinimo sve da se naše služenje ne ugasi, da naš plamen ne utrne, da se naša ljubav ne uguši nego, dapače, da se rasplamsa.

Potres u nedjelju, 22.3.2020., koji je pogodio Zagreb i okolicu i mi smo osjetili u Sisačkoj biskupiji, dakako u manjem intenzitetu i nadamo se bez težih posljedica. Molimo se za sve pogođene u Zagrebu, te u znak naše solidarnosti potičem sve vjernike, osobito svećenike, da pozovu naše vjernike na velikodušnost. Odmah drugi dan poslije potresa pozvao sam na prikupljanje pomoći za Zagrebačku nadbiskupiju, za Katedralu i porušene crkve. Mi smo u Sisačkoj biskupiji u Domovinskom ratu izgubili mnogo crkvenih objekata koji su bili srušeni ili teško oštećeni i Zagrebačka nadbiskupija je učinila sve da se oni opet podignu i obnove, što je u najvećem broju i uspjela. Sada je prilika da uzvratimo Zagrebu, dakako u našim mogućnostima, te u ovoj nevolji koja je njih pogodila budemo njima bližnji, tj. da uzvratimo za primljeni dar i svojom velikodušnošću dademo znak našeg kršćanskog zajedništva.

Dragi moji suradnici, braćo i sestre, neka nam je svima blagoslovljen dolazak Uskrsa, za koji se pripremamo, blagdana pobjede našega Gospodina nad tamom i grijehom, s vjerom da će nas Gospodin spasiti po zagovoru Presvete Bogorodice Djevice Marije, koju naš narod s pravom od davnina naziva Advocata Croatiae Fidelissima Mater, po zagovoru svetoga Josipa, zaštitnika naše domovine Hrvatske, blaženog mučenika za vjeru Alojzija Stepinca i našeg biskupijskog zaštitnika svetog biskupa Kvirina!

Sisak, 24. ožujka 2020.                                                        Vaš biskup  +Vlado