Nakon pobožnosti sv. Josipu uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije preč. Vlado Mikšić. Hodočasnike su predvodili vjernici Jastrebarskog dekanata, među kojima pedesetak pješaka, na čelu s dekanom i župnikom Župe sv. Jurja u Draganiću preč. Miroslavom Lesičarom. Misu su suslavili i upravitelj Župe Presvetog Trojstva u Krašiću vlč. Ivan Vučak, upravitelj Župe sv. Nikole u Jastrebarskom vlč. Filip Marić, župnik Župe sv. Ane u Svetoj Jani vlč. Josip Gonan, župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Desincu i u Župe sv. Jurja u Plešivici vlč. Stjepan Halužan, župnik u Petrovini vlč. Matija Novački, župni vikar u Jastrebarskom vlč. Luka Tufeković, umirovljeni svećenik mons. Ferdinand Vražić i domaći župnik i rektor svetišta mons. Antun Sente.

Preč. Mikšić je u homiliji podsjetio na zagrebačkog biskupa pavlina iz 17. stoljeća Martina Borkovića koji je zaslužan da je sveti Josip proglašen protektorom hrvatskoga kraljevstva odnosno hrvatskoga naroda. U teškim trenucima kada je Turska opasnost bila još itekako prisutna, u vrijeme magnatske urote kojom se htjelo Hrvatskoj oduzeti samostalnost i sabor, preuzeo je političku ulogu kao banski namjesnik. Pritom je vidio veliku stvar, da ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se muče graditelji, ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi. Bio je svjestan da se bez Božje pomoći u toj teškoj situaciji ne može opstati.

Stoga je 1687. predložio Hrvatskome saboru da se svetoga Josipa izabere za zaštitnika hrvatskog kraljevstva. Njegov prijedlog itekako je donio plodove i još uvijek plodove donosi, rekao je propovjednik.

Dodao je da je taj čovjek iz Domagovića, jednostavan seljački sin, uspio doći do banske časti te je revno služio Bogu i hrvatskom narodu.

Iz jaskanskog kraja je i blaženi Alojzije Stepinac , nastavio je preč. Mikšić. Blaženik je u sužanjstvu na osnovu litanija svetoga Josipa napisao prekrasne meditacije i propovijedi. Njemu u čast želio je na zagrebačkoj Trešnjevki izgraditi nacionalno svetište te je 1937. osnovao Župu svetog Josipa.

Ono što je blaženi Alojzije sanjao, to je mons. Marijan Radanović ostvario u Karlovcu. Na mjestu današnjeg svetišta bila je močvara. Komunističke vlasti dale su mu to zemljište za izgradnju crkve, uvjerene da ondje nitko normalan neće izgraditi crkvu. Ali zaboravili su jednu stvar – što je čovjeku nemoguće Bogu je moguće. Ljudima koji druguju s Bogom, kao što je to činio mons. Radanović, uvijek iznova dolaze nadahnuća te je uspio izgraditi svetište. Ne samo da je izgradio crkvu svetoga Josipa, nego je predložio da ju se proglasi nacionalnim svetištem što su biskupi prihvatili.

Svi mi ovdje, na osobit način ovih dana svjedoci smo da se Josipovska Hrvatska itekako budi i da u tom svetom Josipu, čovjeku koji je živio pred dvije tisuće godina prije nas, uvijek iznova možemo naći nadahnuća – poručio je predslavitelj.

Prisjetio se i kardinala Franje Kuharića koji je redovito na Josipovo dolazio u nacionalno svetište i pozivao oduševljeno, ali i smireno i duboko na pobožnost prema svetom Josipu – kazao je preč. Mikšić.

Kada gledamo život svetoga Josipa, znao da je tek nekoliko puta spomenut u Evanđelju, ali nema zapisanih njegovih riječi. Njegova djela mnogo više govore od bilo koje riječi. Što to u njemu prepoznajem? Što to on može mene naučiti? Prije svega poslušnosti. Budimo iskreni sestre i braćo. Poslušnost ni kod male djece ni kod naših mladih, ni kod nas starijih nije uvijek neka velika krepost. Često je poslušnost problematična i u obitelji i u svim ostalim međuljudskim odnosima. Ali kada gledamo svetoga Josipa, onda ga prepoznajemo prije svega kao čovjeka poslušna Božjoj riječi. Kada je čovjek poslušan Božjoj riječi uvjeren sam da onda može biti poslušan svakomu komu treba i svemu onomu što je uzvišeno, sveto i lijepo – poručio je.

Kao drugu stvar koju prepoznaje kod sv. Josipa treba istaknuo je ostvarenje Božje poruke primljene kroz snove. Često znamo i danas slušati: ma pusti snove, ili on ti je sanjar, ali sam čvrsto uvjeren da nas dragi Bog i kroz naše snove, ne mislim samo one dok spavamo, nego i ono što žarko želimo napraviti, također nadahnjuje. Zato potičem svakog čovjeka, osobito mlade, da pokuša ostvariti svoje snove jer dobri Bog preko snova, kao što je potaknuo Josipa, može potaknuti i svakoga od nas.

Nadalje kod svetoga Josipa prepoznajem to da je bio čovjek odgovornosti. Preuzeo je odgovornost za Mariju, preuzeo je odgovornost za Isusa, dakle, u tim teškim životnim situacijama bio je svjestan tko je, što je, da je glava nazaretske obitelji i preuzeo je odgovornost. Kamo sreće sestre i braćo da i mi znamo uvijek pogotovo u tim teškim trenucima prepoznati i preuzeti odgovornost. Pa neka nas i tomu sveti Josip nauči – zaključio je preč. Mikšić.

Na kraju slavlja mons. Sente je kazao da je svjedočanstvo te srijede zahvala dobrom Bogu koji je zagovorom svetog Josipa svima darovao lijepu proslavu svetkovine svetog Josipa te da nakon tog slavlja ne prestaju nego i dalje časte svetog Josipa u hodočasnicima ispunjenom svetištu.

Pjevanje su predvodili članovi župnog zbora „Josip Vraneković“ iz Krašića, pod vodstvom s. Valerije Sakač, SMI.

Kao znak zahvale hodočasnicima, osobito Krašićancima koji svake godine radosno dočekaju i pogoste Stepinčeve hodočasnike koji iz Karlovca i Duge Rese pješače bl. Alojziju Stepincu u Krašić nakon misnog slavlja Josipovi radnici pri nacionalnom svetištu su počastili sve hodočasnike.