Devetnica je počela prigodom za ispovijed, nakon koje je hvarski župnik don Toni Plenković predvodio moljenje Krunice i Gospinih litanija. Potom je dominikanac iz Bola na Braču o. Ivo Plenković predvodio misno slavlje u kojemu su koncelebrirali župnik Plenković te biskupijski kancelar i upravitelj župa Velo Grablje i Brusje don Ivan Jurin. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi katedralnog zbora pod ravnanjem maestre Klare Milatić.

Prije mise otvorena je obnovljena kapela Sv. Prospera i u njoj raka (sarkofag) sv. Prošpera. Višemjesečne radove oko obnove kapelice vodili su restaurator Giuseppe Sava i akademski kipar Luka Radica. Prethodnu obnovu 1871. godine učinio je hvarski biskup Juraj Duboković, kao zavjet što je u to vrijeme Hvar bio sačuvan od kolere.

O. Plenković u propovijedi je detaljno govorio o razvoju slavljenja sv. Josipa kroz povijest; o razvoju pobožnosti prema njemu, istaknuvši kako se u Katoličkoj Crkvi dan sv. Josipa počeo slaviti od 9. stoljeća. Papa Pio IX. proglasio ga je 8. prosinca 1870. godine zaštitnikom Crkve. Međunarodna udruga radnika – Druga internacionala – odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva i rada. Kao odgovor na to papa Leon XIII. izdao je svoju encikliku o sv. Josipu. Pošto su komunističke i marksističke ideje radništvo suprotstavljale Katoličkoj Crkvi, papa Pio XII. 1955. godine ustanovio je blagdan sv. Josipa radnika koji će se slaviti 1. svibnja, a „koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik“. Slavio se paradiranjem i inim zastavama i pleh-glazbom po ulicama i parkovima naših gradova, uz vatrene govore onih na vlasti, a sve je završavalo grahom s kobasicama i bilo okićeno crvenim karanfilima. A radnik, radi kojega je sve to učinjeno, već sutradan je i dalje ostao – kako danas mnogi vole reći – ‘mali čovjek’. Papa Ivan XXIII. je 1963. godine stavio Drugi Vatikanski sabor pod zaštitu sv. Josipa.

A papa Franjo je 6. prosinca prošle godine u apostolskom pismu Patris corde – Očinskim srcem – proglasio Godinu sv. Josipa, koja je započela 8. prosinca prošle godine. U pozadini ovog apostolskog pisma je pandemija covida-a 19. Papa u pismu ističe važnost običnih ljudi, onih koji, daleko od javnosti, svakog dana očituju strpljenje i ulijevaju nadu, sijući suodgovornost. Za Papu je rad sredstvo sudjelovanja u djelu spasenja, prilika da se ubrza dolazak Kraljevstva, da se razviju darovi i sposobnosti, kako bismo ih mogli staviti u službu društva i zajedništva. Tako rad postaje prilika za ostvarenje ne samo sebe samih, već i one izvorne jezgre društva u kojoj prepoznajemo obitelj. Obitelj bez posla posebno je izložena poteškoćama, napetostima, otuđenosti, pa čak i tjeskobnom i očajničkom iskušenju raspada. Kako možemo govoriti o ljudskom dostojanstvu, a da ne radimo na tomu da svi mogu pristojno zaraditi za život. Čovjek koji radi, bez obzira na vrstu zaposlenja, surađuje sa samim Bogom i tako postaje, na neki način, stvoritelj svijeta oko nas. Kriza našega vremena, koja je ekonomska, socijalna, kulturna i duhovna, može svima nama poslužiti kao poziv da ponovno otkrijemo vrijednost, važnost i potrebu rada za stvaranje nove ‘normalnosti’ (novoga svijeta) iz koje nitko nije isključen. Djelo svetoga Josipa podsjeća nas da sam Bog, postajući čovjekom, nije prezirao raditi. Gubitak posla koji pogađa toliku braću i sestre i koji se u posljednje vrijeme povećao zbog pandemije, mora biti podsjetnik na preispitivanje naših prioriteta. Molimo svetoga Josipa radnika da bismo mogli pronaći načine koji nas obvezuju izraziti čvrsto uvjerenje da nijedna mlada osoba, ni jedan čovjek, ni jedna obitelj ne smije biti bez posla, rekao je o. Plenković, pitajući se koliko katolika zna za ovu poruku pape Franje i koliko ju je svećenika pročitalo kako bi mogli organizirati, osmisliti i počeli provoditi najavljenu Godinu sv. Josipa, koja je ušla u peti mjesec; da ne bi sve ovo ostalo kao i parade Dana rada, ali samo bez graha s kobasicama.

O. Ivo je napomenuo da je rođen na Hvaru na blagdan sv. Prošpera i da ga je profesor matematike nazvao imenom Prošpe, a on nije znao da ima i to ime. Djeca su mu se rugala, a njega je bilo stid što to nije znao. Poslije toga, kad god je kao dijete, a i kasnije, sve do današnjeg dana – ako je bio ispred hvarske katedrale i ako je bilo zgodno – otišao bi u kapelu Sv. Prospera, sretan što nosi njegovo ime. Zamolio je Hvarane i Hvaranke da, kad se nađu ispred katedrale, ako je zgodno, navrate u kapelu Sv. Prospera i da im, zbog toga, bude drago što su ‘Forani’ i ‘Forke’. „Uvjeren sam da će nas to potaknuti da ga počnemo i nasljedovati“, rekao je o. Plenković.

Na kraju mise župnik don Toni zahvalio je Bogu te voditeljima i izvođačima radova na obnovi kapele Sv. Prospera, i to baš onako kako je izgledala u vrijeme biskupa Dubokovića. Rekao je kako je ova godina, u Hvarskoj biskupiji Godina sv. Prošpera, bila teška godina, „ali u njoj smo, ipak, učinili nešto lijepo i dobro“. Zahvalio se i o. Ivi kao ,jednom od najstariji štovatelja sv. Prošpera’ u Hvaru.

Kao i prošle godine, na početku Godine sv. Prošpera u Hvarskoj biskupiji, u 21 sat počela je priprava za biblijsko bdjenje. Župnik don Toni dao je čitačima Biblije određene upute. Onda je njih 37 u procesiji, sa zapaljenim svijećama, ušlo u katedralu, položivši svijeće podno rake i oltara sv. Prošpera, a župnik don Toni nosio je visoko uzdignutu veliku Bibliju.

Potom je don Ivan napravio biblijski uvod u kojemu je, između ostaloga, rekao: „Ova večer želi biti prostor razgovora; intimnog razgovora Boga i njegova čovjeka. Čovjeka kojemu je u Isusu Kristu Bog rekao ono najvažnije: volim te i voljet ću te zauvijek, i razgovarat ćemo ovako sve do onoga trenutka kad dođeš u moj život, u kojemu sv. Prošper sada zauvijek živi“.

Nakon toga župnik Plenković blagoslovio je čitače i slušatelje, a Anita Matijeta Hure u 21.45 sati počela je cjelonoćno biblijsko čitanje koje je trajalo do sutradan u 7.45 sati, kad je zadnji čitač bio Tonči Novak – Bakica. Potom je župnik Plenković izmolio završnu molitvu.