Započinjući homiliju, biskup Škvorčević spomenuo je kako službom Večernjih hvala započinje proslava svetkovine sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa tijekom kojih će kandidat za sveti red đakonata Ivan Klarić ispovjediti svoju vjeru i prisegnuti da želi biti ugrađen u zajedništvo požeške Crkve te živjeti u beženstvu radi kraljevstva nebeskog. Izrazivši radost što će spomenuti mladić upravo na svetkovinu sv. Lovre biti zaređen za đakona, biskup je upitao nazočne kojim raspoloženjem ulaze u slavlje.

Podsjetio ih je na naviješteni kratki ulomak iz Prve poslanice sv. Petra apostola u kojem Apostol tumači da „u našem životu postoje radost i patnja.“ Petar poziva na radost, jer ona je vječna, a patnja prolazna, kao što su bile i patnje Kristove, „s kojima postajemo suzajedničari po našim patnjama.“ Biskup je podsjetio na patnje zbog nedavnog nevremena, u kojem su brojni ljudi izgubili mnoga materijalna dobra te žive u strahu za svoju budućnost. Spomenuo je među ostalim kako je i tijekom nedavnoga Svjetskog susreta mladih u Lisabonu jedan mladi požeški vjernik nesretnim slučajem postao dionik patnje, te se nalazi na liječenju u Portugalu. Biskup je kazao kako je proteklih dana bio kod njegovih roditelja i zajedno s njima razmišljao koji bi bio smisao njegove patnje. Naime, sâm Bog je u Isusu Kristu izabrao put patnje da bi ostvario najveće božansko djelo našeg oslobođenja prolaznosti i smrtnosti i darovao nam pobjedu života. To nas potiče da o svakoj patnji razmišljamo, polazeći od Božjeg opredjeljenja da u Sinu svome postalom čovjekom bude dionik našeg trpljenja i u njem pronalazimo smisao našeg trpljenja. Biskup je potaknuo okupljene na molitvu za nastradalog mladića iz Požege, kao i za sve one koji radi toga trpe, da sjedinivši je s Isusovom patnjom prepoznaju u njoj na djelu čudesno rađanje Božjega svijeta i njegove pobjede nad zlom i smrću te budu dionici i radosti koju ona daruje.

Podsjećajući kako je sv. Lovro pronašao istinu Božju o nama u Isusovim patnjama i njegovoj vjernosti Ocu do u smrt, biskup je potaknuo napose mlade da se ne boje životnih poteškoća i prihvate Isusov i Lovrin stil života vjernosti Bogu u patnji i trpljenju te ne mjere svoj život nekim kratkim ljudskim mjerilima, nego mjerilom Božjim ostvarenim u Isusovoj muci, smrti i uskrsnoj pobjedi. Biskup je spomenuo kako postoje različiti načini na koje neki ljudi žele očitovati svoju moć i biti slavni, među ostalim i nasiljem, kako je to u utorak posvjedočila skupina hrvatskih nogometnih navijača u Ateni. Istaknuo je kako su spomenuti ljudi navedenim činom izgubili dostojanstvo i nanijeli sramotu narodu i državi iz koje potječu, pozvavši napose nazočne mlade da im i to bude poticaj te poput Lovre nasljeduju Isusa Krista, koji je svoju moć očitovao posvemašnjom založenošću za druge i poslušnošću Ocu do u smrt, postigavši tako istinsku božansku slavu, o kojoj govori sv. Petar u naviještenom kratkom čitanju iz njegove Poslanice. Izrazio je radost što je kandidat za đakonat Ivan odabrao Isusov put, koji nije lagan, ali ispunjen Duhom slave kojeg Isus daruje svojim vjernim nasljedovateljima kao što je bio sv. Lovro. Zamolio je sv. Lovru da svima mladima, napose svećeničkim kandidatima pomogne da ne žive površno i gubitnički, nego da poput njega posvjedoče Bogu kako mu vjeruju i s Isusom Kristom žive založenost za drugoga, vjerni svome mladenačkom dostojanstvu.

Nakon homilije kandidat za đakonat Ivan Klarić, u skladu s crkvenim propisima, ispovjedio je vjeru i položio prisegu vjernosti beženstvu i služenju u požeškoj mjesnoj Crkvi. Na završetku Večernjih hvala nazočni su, predvođeni biskupom Škvorčevićem, uputili Bogu molitvu za Požešku biskupiju. Biskup im je potom čestitao svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i Biskupijskog Caritasa. Poželio je sudionicima molitve da raspoloženjem kojim su otvorili proslavu sv. Lovre ispune i drugi dio bdjenja, koji je nastavljen klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, što ga je predvodio župni vikar Župe sv. Terezije Karlo Topalović zajedno s bogoslovima, svećeničkim aspirantima, mladima iz požeških župa, caritasovim volonterima i članovima molitvenih zajednica. Bdjenje su popratili mladi svojom pjesmom, pomogavši da molitva bude što pobožnija i snažnija.