Voditelj trodnevnice je fra Renato Galić, pomoćni odgojitelj bogoslova u Samostanu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi. Trodnevna duhovna obnova počela je molitvom zlatne krunice i litanija u čast Srca Isusova koje je predmolio župnik fra Bojan Rizvan koji je prigodnim riječima pozdravio predvoditelja duhovne obnove.

Na početku nagovora fra Renato je spomenuo da Crkva 13. lipnja slavi Sveca svega svijeta – sv. Antu, čiji život ne potiče samo na utjecanje u njegov zagovor, nego i na nasljedovanje njegova primjera. „Svetost je poziv upućen svakome od nas, zato i naša zagledanost u svece, treba nam pomoći da ih nasljedujemo u svojem životu, takvom kakav on jest.“

Predvoditelj trodnevnice se osvrnuo na riječi sv. Franje Saleškog da gdje god se i u kojem god se životnom staležu nalazili, mogu i moraju težiti za savršenim, odnosno svetim životom.

„Mi kršćani često priželjkujemo savršene uvjete i mislimo kad bi sve bilo posloženo da bismo tada mogli živjeti sveto. Ali iz povijesti kršćanstva učimo da je takvih trenutaka vrlo malo. Mnogo je više onih u kojima naizgled nema uvjeta za život svetosti“, naglasio je fra Renato prisjećajući se kulinarskih emisija u kojima natjecatelji u ograničenom vremenu moraju odabrati određeni broj namirnica od kojih moraju napraviti vrhunsko jedno.

„Tako je i u kršćanskom životu, ono malo što imamo moramo iskoristiti i od toga napraviti neko korisno djelo“, rekao je.

Upitao je što to svatko posjeduje da bi mogao iskoristiti za život svetosti. Odgovor je ponudio preko naslova knjige „Stvari iz svakodnevnog života“ naglašavajući da svatko ima svoju svakodnevnicu. „Svakodnevnica je ono što imamo i to je pojam koji ne govori o posebnome, nego o onom redovitom. Naš život je poprilično isti, običan, svakodnevni, zato je upravo to mjesto gdje možemo ostvariti svoju svetost“, rekao je fra Renato.

U daljnjem promišljanju osvrnuo se je na evanđeoski odlomak o svadbi u Kani Galilejskoj u kojem se u slici vode može vidjeti tu običnost svakodnevice. Nakon svakoga slavlja važno je znati vratiti se u svoju svakodnevnicu unatoč tome što rutina može biti razlog naših svađa i netrpeljivosti.

„Svakodnevnica je mjesto gdje ja živim kršćanski život“, naglasio je te podsjetio da „voda nema ni okusa ni mirisa ni boje, a Krist od toga načini vino koje iznenađuje i okusom i bojom i kvalitetom. Možda ne cijenimo vodu u svom životu, sve bismo drugo radije koristili nego ono što imamo tu svakodnevno“, rekao je predvoditelj.

Prisjetio se je kolegija iz vremena studiranja koji se bavio pitanjima misiologije te naglasio da ne treba ići daleko da se bude misionar.

„Možemo evangelizirati i kad izađemo iz zgrade i pozdravimo svog susjeda. Nisu potrebna neka velika djela da bismo bili misionari. Možda je nekad lakše otići u neku misijsku zemlju, nego ostati u svojoj obitelji“, rekao je fra Renato.

Zaključio je da je i u pouskrsnim događajima Galileja kao znak svakodnevice mjesto u kojima se Gospodin susreće s učenicima utemeljujući njihovu vjeru.

U homiliji euharistijskog slavlja osvrnuo se, pak, na naviještenu riječ Evanđelja koja govori o Kristovu poslanju koje predaje učenicima da propovijedaju Radosnu vijest svemu stvorenju. Naglasio je da je i sv. Ante dionik tog poslanja te se u njegovom služenju Gospodinu očitovalo da je Bog surađivao i utvrđivao s njegovim navještajem.

„U predaji franjevačkog bratstva i učenju sv. Franje stoji naglašena potreba propovijedanja ne toliko riječima koliko svojim djelima“, rekao je fra Renato, citirajući riječi sv. Antuna da je „živa riječ kad život govori!“ Osim toga, propovjednik je istaknuo i riječi sv. Antuna da su različiti jezici „različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost“, pozvavši okupljene da i sami imaju hrabrosti dopustiti Duhu Gospodnjem da progovori po njihovom životu.

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je pjesmom pratio župni zbor predvođen s. Beatricom Bakić.

Program trodnevnice nastavlja se u srijedu s početkom u 18:30.