Program je započeo u 18 sati prilikom za pristup sakramentu pomirenja, nakon čega je u 18.30 sati uslijedila Zlatna krunica s litanijama bl. Miroslava Bulešića. Duhovni nagovor uoči euharistijskoga slavlja u Lanišću održao je vlč. Josip Mašina, župnik Lanišća, a u Svetvinčentu vlč. Stipe Breko, župnik Svetvinčenta.

Misno slavlje u 19 sati u Svetvinčentu predvodio je mons. Vilim Grbac, buzetski dekan, a u Lanišću fra Diego Deklić, župnik i gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskoga u Puli, u koncelebraciji sa svećenicima Pulskoga dekanata. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe sv. Pavla u Puli, a za orguljama je bio dr. Andrej Angelini.

Polazeći od dnevnih liturgijskih čitanja četvrtka 20. tjedna kroz godinu, fra Diego je u Lanišću podsjetio na riječi proroka Ezekiela u kojima Gospodin obećava: „Uzet ću vas iz naroda, skupit ću vas iz svih zemalja i dovesti vas u vašu zemlju. Poškropit ću vas čistom vodom… i dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas.“

U tim riječima, istaknuo je, nalazi se sama srž kršćanskoga života – poziv na pripadnost Bogu, posebnu i isključivu pripadnost koja se očituje u tome da Bog postaje mjerilo našega života. Za takav je život potrebno dopustiti Gospodinu da nas očisti od naših „kumira“, od svega onoga što tijekom života želi zauzeti mjesto koje pripada Bogu.

Potrebno je dopustiti mu da nam daruje novo, meko i osjetljivo srce, srce otvoreno i poučljivo. Jer ljudsko srce može otvrdnuti poput kamena. Gospodin zato daje svoga Duha, trajno počelo obnove i životnosti.

U središnjem dijelu homilije fra Diego Deklić protumačio je Isusovu prispodobu o svadbenoj gozbi iz Evanđelja po Mateju. Svadbena gozba, podsjetio je, u biblijskoj je tradiciji izraz najveće razine slavlja i slika Kraljevstva Božjega – radosti, zajedništva i blizine za kojima čovjek najviše čezne, a koje mu Bog želi darovati.

U prvom dijelu prispodobe kralj predstavlja Boga Oca, kraljev sin Isusa Krista, a svadba puninu spasenja i savez Boga s ljudima. Prvi uzvanici predstavljaju pripadnike izabranoga izraelskog naroda, dok su sluge koje kralj šalje proroci, a potom i apostoli.

Njihovo odbijanje poziva, kao i nasilje nad slugama, odražava povijesno odbacivanje Božjih proroka i samoga Isusa. „Nažalost, često čovjekovo bavljenje sobom i svojim potrebama može postati zapreka za prepoznavanje Boga i razlog za njegovo odbacivanje“, istaknuo je propovjednik.

U tom kontekstu, naglasio je, treba promatrati i ono što se prije 79 godina dogodilo u Lanišću. „Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.“ Te Isusove riječi, kazao je fra Diego, na osobit način odzvanjaju na ovome svetom mjestu gdje je 24. kolovoza 1947. jedan od Božjih slugu, svećenik Miroslav Bulešić, zbog vjernosti svojoj svećeničkoj službi i pozivu da ljude okuplja u zajedništvo s Bogom, mučenički ubijen na pragu župne kuće, iza ove crkve.

Drugi dio prispodobe govori o kraljevu pozivu upućenom svima koje sluge susretnu na raskrižjima – „i zle i dobre“. Time se, objasnio je propovjednik, očituje univerzalnost Božjega poziva i otvaranje spasenja cijelome čovječanstvu.

Crkva tako postaje poput svadbene dvorane ispunjene različitim ljudima. Božji je poziv potpuno besplatan, milosrdan i namijenjen svima. Nitko ne dolazi na gozbu na temelju vlastitih zasluga, nego zahvaljujući Božjem daru. No prispodoba se ne zaustavlja na pozivu.

Treći dio prispodobe, o čovjeku koji nije imao svadbeno ruho, pokazuje da prihvaćanje Božjega poziva podrazumijeva i preobrazbu života. Svadbeno ruho označava odgovor vjere koji se očituje u unutarnjem obraćenju i djelima ljubavi.

„Ući u Crkvu, odazvati se pozivu, nije dovoljno ako pojedinac ne dopusti da mu Bog promijeni srce i život“, istaknuo je fra Diego. Čovjek je pozvan prihvatiti dar koji mu Bog daje i dopustiti da ga taj dar preobrazi. Pripadnost Crkvi sama po sebi nije jamstvo spasenja ako nije praćena trajnim odgovorom ljubavi.

U tom smislu rečenica iz Evanđelja „Mnogo je zvanih, malo izabranih“ sažima poruku cijele prispodobe. Bog nikoga unaprijed ne isključuje, ali izabranost ovisi o čovjekovu slobodnom odgovoru i spremnosti da živi u skladu s primljenim darom vjere.

Hodočašće vjernika u Lanišće i Svetvinčenat postaje ne samo spomen na događaj od prije 79 godina nego i poziv na osobno preispitivanje vlastitoga odgovora Bogu. U liku blaženoga Miroslava Bulešića Crkva u Istri prepoznaje svećenika koji je svoj poziv shvatio kao služenje Božjem pozivu i okupljanju ljudi oko Krista.

Njegovo mučeništvo ostaje snažan podsjetnik da vjernost Bogu nije tek pitanje riječi, nego spremnosti da se dar vjere živi do kraja.

Duhovna priprava nastavlja se sljedećih dana u Lanišću i Svetvinčentu, a središnja misna slavlja 79. obljetnice mučeništva blaženoga Miroslava Bulešića bit će održana u 19 sati: u Lanišću u nedjelju 23. kolovoza, a u Svetvinčentu u ponedjeljak 24. kolovoza, izvijestila je Porečka i Pulska biskupija.