Počela Velika pobožnost: Hodočasnici iz Hrvatske i Slovenije ujedinjeni u hodu svetom Josipu

Pobožnost se sastoji od 19 srijeda, kao poveznica s 19. danom mjeseca ožujka kada cijela Crkva slavi svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije.

Prvu srijedu Velike pobožnosti predvodio je ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta Zagrebačke nadbiskupije dr. sc. Jakov Rađa u zajedništvu s dekanom Karlovačkoga dekanata Draženom Karačićem, mons. Ferdinandom Vražićem, fra Josipom Magdićem, ovogodišnjim mladomisnikom, i rektorom svetišta mons. Antunom Senteom.

„Pozdravljam vas dragi Josipovi hodočasnici, nastavljamo hod prema svetom Josipu, koji večeras predvode župljani Župe Presvetog Srca Isusova iz Novog Centra iz Karlovca. Zahvaljujući postavljenim kamerama i suvremenim medijskim mogućnostima svi smo ujedinjeni u pobožnosti svetom Josipu. Upravo kako bismo s Josipom i Marijom došli do Isusa“, rekao je mons. Sente.

Misi je uobičajeno prethodila pobožnost svetom Josipu koju su molitvom predvodili župljani karlovačke Župe Presvetog Srca Isusova. Pjevao je župni zbor spomenute župe.

Dr. Rađa tumačio je u propovijedi Markovo evanđelje, koje je progovaralo o usahloj ruci. „Evanđelje nam ne govori o nekom sporednom ljudskom problemu, nego o temeljnom problemu jer čovjek jest čovjek i po tome što ima ruku. To je ono što ga razlikuje od životinje. Ruka koja je od početka bila stvorena za ljepotu i dobro, ali koja se vrlo brzo nakon stvaranja pretvorila u grabežljivu ruku, koja otima, narušava i grabi. Ta ruka ne ljubi, ne daruje život, nego usmrćuje drugu osobu i odnose općenito, upravu takvoj usahloj ruci Isus Krist je ozdravljenje i mogućnost da daruje, miluje, stvara život“. kazao je između ostalog vlč. Rađa i poručio vjernicima neka se ne boje jer ih Bog neizmjerno ljubi.

Pri samom kraju mise mons. Sente pozvao je svog najstarijeg brata Josipa i njegovu suprugu Božicu kako bi svjedočili svoje pouzdanje u Boga. „Već smo 45 godina u braku. Kao mladi bračni par nismo ništa baštinili, ali smo od svojih roditelja dobili ono najvažnije, dobar odgoj i pouzdanje u Boga. Izgradili smo kuću i dobili troje divne djece u prvih deset godina braka. Bilo je mnogih životnih situacija, zgodnih i nezgodnih, osobito u prvim godinama braka, a osobito tijekom Domovinskog rata. Jedna od težih životnih situacija zbila nam se 90-tih godina. Dobili smo tada treće dijete, posla je bilo malo, a plaće su bile skromne. Upravo u tom teškom razdoblju osjetili smo posebnu brigu nebeske Majke Marije. Zahvalni smo što imamo predivna dva sina i kćer, dvije snahe i zeta, te osmero unučadi i doista smo svjesni kako nas je Bog tijekom cijelog života pratio“, kazao je Josip, te nastavio: “Kako je obitelj rasla i kako je Toni došao u Karlovac, u naše svakodnevne molitve uključili smo svetog Josipa. Njegov moćan zagovor na poseban smo način osjetili kada je naš najstariji unuk Lovro doživio tešku prometnu nesreću. Prvi očevidci i liječnici kazali su nam kako su ozljede veoma ozbiljne. Mi smo tada zavapili Gospodinu i svetom Josipu. Prilikom posjeta unesrećenom unuku, tjedan dana od nesreće, kazali smo svom devetnaestogodišnjem Lovri kako je u Josipovu svetištu u Karlovcu služena misa za njegovo ozdravljenje. Saznavši vrijeme slavljenja mise Lovro je potvrdio kako mu je upravo tada prestala glavobolja te više nije trebao piti jake tablete protiv bolova. Uvjereni smo kako je upravo sveti Josip pomogao izlječenju našeg unuka Lovre. Ovo je zapravo i naše zahvalno hodočašće svetom Josipu za tu primljenu milost“.

Uz svjedočanstvo Josipa Sentea, svoju je vjeru i pobožnost svetom Josipu posvjedočio i slovenski hodočasnik Ivan Konda, koji već više godina rado i često dolazi svetom Josipu u Karlovac, te uvijek nastoji povesti još nekoga sa sobom. Ivan uzgaja ovce i koze te proizvodi mliječne proizvode. Svoj život nastoji protkati vjerom s velikom zahvalnošću dobrome Bogu i svetom Josipu kao poglavaru Svete obitelji, kazao je slovenski hodočasnik.