To je misno slavlje bilo prigoda doživjeti kako izgleda obred blagoslova kojega predvodi nadbiskup blagoslivljajući poslanje misionara u župi. Nakon propovijedi, nadbiskup Puljić predvodio je blagoslovnu molitvu za franjevce koje Bog šalje naviještati Radosnu vijest u ime Krista, da budu glasnici mira i spasenja. Za to vrijeme franjevci su klečali ispred oltara. „Čuvaj njihove korake svojim brižnim pogledom i štiti ih snagom svoje milosti, da ne klonu pod težinom apostolskih zadataka. Neka u njihovim riječima odzvanja slatki Kristov glas, da zagriju srca svojih slušatelja. Ispuni njihova srca Duhom Svetim, da svoju braću i sestre privode k tebi, jedinom izvoru radosti i spasenja“ rekao je mons. Puljić. Zatim je blagoslovio križeve tau zamolivši da Bog, koji je križ svoga Sina htio učiniti izvorom blagoslova i milosti, blagoslovi te križeve, kako bi one koji ih nose, trajno podsjećali da su pozvani postajati slikom Isusa. Potom je nadbiskup Puljić svakom misionaru, uz cjelov mira, stavio križ tau oko vrata, rekavši: „Primi ovaj znak ljubavi Kristove i naše vjere. Propovijedaj Krista raspetoga, snagu i mudrost Božju“.

Posljednji put pučke misije u Kistanjama, koje od 1997. g. nastanjuju Janjevci pridošli s Kosova, predvodili su isusovci 2001. godine. Na kraju mise, brojnim vjernicima u crkvi obratio se fra Ivan Matić, podrijetlom Janjevac. Naveo je sadržaj misija čije su teme po danima: Poziv i poslanje, Blažena Djevica Marija, Zajedništvo, Svjedočanstvo, Euharistija i Zahvala i poslanje. Za misije je rekao da će biti dani susreta, razgovora, razmišljanja nad Božjom riječju, okupljanja oko euharistijskog stola.

Zatim su se okupljenima ukratko predstavili misionari. Svi su misionari izrazili radost susreta sa župljanima i zadivljenost njihovom brojnošću, da su toliko prisutni na misi i u tjednu, kad nije nedjeljna misa.

Tom je misom ujedno proslavljen i spomendan Sluge Božjega fra Alojzija Palića (1878.-1913.) te je puk na kraju mise molio da Crkva uzdigne na čast oltara janjevačkog mučenika fra Alojzija koji je ljubav i vjernost prema Bogu posvjedočio krvlju. Fra Alojzije je umro u 35. godini života, 17. godini redovništva i 10. godini svećeništva. Dok je bio župnik u albanskoj katoličkoj župi Glođane na Kosovu, fra Alojzije se suprotstavio nasilnom pokrštavanju muslimana od strane pravoslavaca. Zbog toga je nekoliko dana bio pritvoren u zatvoru u Đakovici. Na putu blizu sela Janosh, 7. ožujka 1913. g., crnogorski vojnici skinuli su s njega franjevački habit, prisiljavali ga da se odrekne franjevaštva i prijeđe u Pravoslavnu Crkvu. Kako je odbio to učiniti, vjeran Katoličkoj Crkvi, ti su ga vojnici usmrtili s pet hitaca i tijelo mu zakopali na mjestu pogibije. Nekoliko tjedana kasnije njegovo tijelo je bilo preneseno u crkvu u Zjum.

Na misi je suslavilo dvanaest svećenika, među kojima i don Ivan Perković, župnik Kistanja, mons. Nikola Dučkić, mons. Ivan Čolak i svećenici Benkovačkog dekanata s dekanom don Anđelkom Buljatom. Pjevanje je predvodio župni zbor po ravnanjem s. Blaženke Delonga.