Organizatori skupa koji okuplja 16 izlagača iz Hrvatske i BiH su Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu i Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru.

Prisutne je na početku pozdravio dekan KBF-a u Zagrebu prof. dr. Mario Cifrak. Dr. Cifrak je istaknuo da Biblijski institut zagrebačkog KBF-a nastoji svake dvije godine organizirati biblijski simpozij „o određenoj temi koja je aktualna za biblijske znanosti, ali i za život Crkve u cjelini. Drago mi je da smo ove godine u Zadru. Nismo odustali unatoč specifičnim okolnostima. Od srca pozdravljam Sarajevo, koji je ove godine također naš suorganizator, osobito dekana Darka Tomaševića. Hvala Zadru na gostoprimstvu“, rekao je dr. Cifrak. Nadbiskupu Puljiću darovao je Monografiju o 350. obljetnici KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.

Sudionike je pozdravio i nadbiskup Puljić. Rekao je da je mudrost kao tema skupa izazovna. „Traženje mudrosti zajedničko je svim kulturama Staroga Istoka, a zbirke mudrosne književnosti nalazimo u Egiptu i u Mezopotamiji, kao i u staroj Grčkoj između 7. i 6. st. prije Krista. U Izraelu je začetnik mudrosti bio kralj Salomon za koga se kaže da mu je mudrost „bila veća od mudrosti svih sinova Istoka i mudrosti egipatske“, kako stoji u knjizi Kraljeva (1 Kr 5, 10). Biblija, naime, tumači da je Salomon tražio i dobio „pronicavo srce da može razlikovati dobro od zla“ (1 Kr 3, 6 – 14). Čini mi se da je tu poanta i težina svega ovoga, kad se govori mudrost u Bibliji. Zato se i kaže da je mudar čovjek ‚znalac u umijeću prosuđivanja‘ koji razmišlja o ljudskom životu, o njegovoj veličini i jadu, o tjeskobi i boli, o prolaznosti i smrti“, rekao je mons. Puljić, potaknuvši da „čovjek mora moliti i tražiti dar mudrosti koju Bog dariva onima koji je žele. Ona je Božji dar i najveće blago koje čovjek primiti može“.

Razmatranje o mudrosti nadbiskupa Puljića

„Nije nikakva novost reći kako je u ovo naše doba sve manje pobožnosti, a sve više ravnodušnosti i bezbožnosti, pa nije ni malo lako vjernicima. Jer vladaju neki ‚novi parametri‘ i ‚drugačija je skala vrednota‘. Neki tvrde da Boga nema i hvale se kako su se ‚oslobodili religije i njezinih propisa‘. Uz to, nema ni jasnih kriterija što je dobro, a što zlo, što je ‚dopustivo, a što zabranjeno‘. Sloboda se pretvara u ‚opći moralni nered, demokracija graniči s anarhijom, a korupcija uzima sve više maha. Proročki glas Crkve biva marginaliziran, ušutkivan i proglašavan „govorom iz Srednjeg vijeka‘ koji nije moderan i suvremen za 21. stoljeće.

Ivan Pavao II., čiji smo spomendan proslavili, bunio se što je ‚grijeh stekao pravo građanstva‘ te s pravom upozoravao i opominjao na posljedice takvog stava. Nešto slično pisao je prije šezdesetak godina i uvaženi znanstvenik Erich Fromm kad je tvrdio kako se ‚suvremeni čovjek nalazi pred tri velike praznine: gubeći osobnu vrijednost i cijenu, izložen je manipulacijama svake vrste‘. Budući da je ‚ostao bez uporišne skale vrednota, relativizam je zavladao u njegovoj psihi i u društvu‘. A kao posljedica svega toga, kaže Fromm, ‚pojavio se ateizam koji je oslobodio čovjeka zagrobnog života i lišio ga smisla postojanja‘. Zato je Beckett napisao da ‚prijestolje Božje zjapi prazninom, pa svuda puše ledeni vjetar‘.

Blago čovjeku, obitelji i narodu u kojem nije nestalo mudrosti koja se ‚u Bogu časti i sred puka svoga hvali‘ (Sir 24, 1). Blago narodu koga ideologije nisu uspjele ‚osloboditi od Božje mudrosti‘, pa ne puše ledeni vjetar. Blago čovjeku koji traži, a Bog mu daruje svoje svjetlo mudrosti da razlikuje dobro od zla, te ima čvrstu skalu vrednota koju nikakve ‚bure, nevere i kiše poljuljati ne mogu. Jer, mudar čovjek ne samo da razmišlja i pita se što je to mudrost, nego vjeruje Isusu učitelju koji je govorio o mudrosti u svojim prispodobama. Sjetimo se samo one o ‚mudrim i ludim djevicama‘ (Mt 25, 1 – 13) kojom nas poučava i opominje kako se u životu može okasniti i naći se pred zaključanim vratima. Kasno je, naime, u devetom mjesecu lozu polijevati, ili o svetom Iliji pšenicu sijati. Kasno je o Svi Svetima duhan saditi, kao što je kasno prije ispita tražiti što je to profesor predavao. Kasno je na misu dolaziti kad ljudi iz crkve izlaze… I što sve nije kasno. Mudar čovjek je budan da ne zakasni, jer zna da s darovanim životom nema popravnoga. Stoga, poput Salomona, moli Boga neka mu dadne ‚pronicavo srce da može razlikovati dobro od zla‘ i postići istinsku sreću i vječno spasenje“.

Simpozij uz 1600. obljetnicu smrti sv. Jeronima

Mons. Puljić istaknuo je da je znakovito što se simpozij o mudrosti u Bibliji održava uz veliku obljetnicu osobitog ljubitelja Božje Riječi, svetog Jeronima. „Pohvalno je što su ga organizirale tri visoko školske institucije, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, KBF u Sarajevu i Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru. Pozdravljam i zahvaljujem rektorici Zadarskog sveučilišta, prof. dr. Dijani Vican što nam je ustupila prostor, dekanu KBF-a u Zagrebu, prof. dr. Mariju Cifraku, pročelniku Katehetsko-teološkog odjela prof. dr. Zdenku Dundoviću kao i profesorima koji sudjeluju na znanstvenom skupu. Uz pozdrav i zahvalu, želim uspješno i plodno zborovanje o mudrosti koja nas čini Božjim prijateljima kako bismo ‚bili sveti i neporočni pred njim‘ te upoznali ‚koje li nade u pozivu njegovu i bogate slave u baštini njegovoj među svetima‘ (Ef 1, 18)“, potaknuo je nadbiskup Puljić.

Prvoga dana održana su izlaganja: Mudrost: od bliskoistočnog poimanja do biblijskog uosobljenja (Dubravko Turalija), Mudrost i stvaranje (Đurica Pardon), Mudrost i spoznaja dobra i zla (Božidar Mrakovčić), Uloga brojčanih izreka u strukturi i poruci teksta Am 1,3 – 2,16 (Božo Lujić, online), „Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce“, Ps 90,12 (Silvana Fužinato), Mudrost kao „zaručnica“ i „žena“. Egzegetsko-teološka analiza Pj 4,1 – 7 i Izr 31,10 – 31 (Anđelo Maly, Ivan Zrno) te Mudre žene u Bibliji (Karlo Višaticki, online).